Sve je počelo jednim običnim jutrom, kad sam na vratima pronašla poruku koja mi je promijenila pogled na susjedstvo i samu sebe. U toj bilješci, susjedica Jasmina bez imalo takta kritizira moje roditeljske metode, a ja se suočavam s valom sumnji, bijesa i tuge. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, razumijevanje i granicama u maloj zgradi u Sarajevu.
Nedjeljna večera kod svekrve pretvorila se u poprište obiteljskih tenzija kada je ona počela ispitivati zašto moj muž Dario ne ide sa mnom na uredsku zabavu. Naša veza je već bila na klimavim nogama, a njezini komentari samo su izlili ulje na vatru. Kroz tu večer, suočila sam se s vlastitim strahovima, Darijevim povlačenjem i pitanjem: koliko daleko možeš ići da bi spasio brak kad svi oko tebe imaju svoje mišljenje?
Sjedim u zadimljenom kafiću na Trešnjevci i objašnjavam svom prijatelju Davoru zašto sam, nakon razvoda i svih godina samoće, odlučio ostati sam. Dok svi oko mene očekuju da ponovno pronađem ljubav, ja biram mir i slobodu, iako me to često košta nerazumijevanja i osude. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto je ponekad samoća bolja od kompromisa koji guši dušu.
Nikada nisam mislio da će mi se život promijeniti u jednoj sekundi, na obali Save, dok sam gledao kako mi kćer nestaje pod vodom. Taj trenutak me natjerao da preispitam sve svoje odluke, odnose u obitelji i ono što znači biti otac. Ovo je priča o ljubavi, krivnji i iskupljenju.
Sve je počelo jednim običnim danom u Konzumu, kad sam na blagajni izgubila kontrolu pred cijelom prodavaonicom. Moj sin Ivan, šest mjeseci star, bio je u kolicima, a ja sam se osjećala kao da me cijeli svijet gleda i osuđuje. Ova priča je o majčinstvu, pritisku društva i borbi za vlastiti mir u svakodnevici koja ne prašta slabost.
U ovoj priči, ja sam Mirjana, žena od šezdeset godina iz Sarajeva, koja se suočava s pritiscima društva i obitelji nakon smrti muža. Kroz bolne razgovore s djecom i prijateljima, te kroz vlastite unutarnje borbe, polako otkrivam što za mene znači sreća i sloboda. Na kraju, pronalazim mir u vlastitim odlukama, ali ostaje pitanje: je li moguće biti istinski sretan bez odobravanja drugih?
Moje ime je Ivana i nekad sam vjerovala da imam sve – ljubav, podršku i sigurnost. No, kad je moj sin Luka teško obolio, svi su se od mene okrenuli, a riječi najbližih zarezale su dublje od svake boli. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje nestaje suosjećanje kad nam je najpotrebnije?
Nikada nisam mislila da ću u četrdeset osmoj godini ponovno ostati trudna. Nakon razvoda i odrastanja djece, vjerovala sam da je moj život napokon miran. No, iznenadna trudnoća pokrenula je lavinu obiteljskih sukoba, strahova i pitanja o tome što zapravo znači biti žena u našim godinama.
