Zovem se Ljiljana, imam 67 godina i nakon smrti muža ostala sam sama u stanu na Trešnjevci. Kada sam zamolila sina i kćerku da živim s njima, odbili su me, svatko sa svojim opravdanjem. Svakodnevno se borim s osjećajem usamljenosti i pitanjem jesam li zaista postala nevidljiva vlastitoj obitelji.
Zovem se Ivana i nikada nisam mislila da će jedno obično zvono na vratima promijeniti sve što znam o svojoj porodici. Tog dana, tajne koje su godinama bile skrivene iza zidova našeg stana isplivale su na površinu, a ja sam morala birati između lojalnosti i istine. Ovo je priča o izdaji, hrabrosti i boli koju nosi suočavanje s prošlošću.
Te večeri, kad smo suprug i ja odlučili poslati djecu kod bake, nisam ni slutila koliko će nas ta odluka promijeniti. Naša najmlađa, Emina, već je prve večeri molila da se vrati kući, a ono što je uslijedilo natjeralo me da preispitam sve što sam mislila da znam o obitelji, povjerenju i vlastitim granicama. Dvije godine kasnije, još uvijek osjećam posljedice te noći i pitam se jesmo li napravili najveću grešku u životu.
Odrasla sam u Sarajevu, gdje su mi djed i baka bili drugi roditelji. Djed je bio moj heroj, ali odnos s bakom bio je pun boli i nerazumijevanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto ljubav nije uvijek uzvraćena i kako se nositi s obiteljskim tajnama.
Moj otac, čovjek od 57 godina, odlučio je napustiti našu obitelj nakon što mu je majka dala ultimatum. Kao odrasli sin s vlastitim djetetom, mislio sam da su moji roditelji prošli sve životne oluje zajedno. No, kad je tata otišao, sve što sam znao o obitelji i sebi počelo se raspadati.
Sve je počelo jednim bezazlenim dopisivanjem, ali završilo je javnom sramotom i gubitkom svega što sam volio. U trenutku slabosti, dopustio sam sebi da riskiram brak zbog nepoznate žene, a posljedice su me proganjale danima. Ovo je priča o tome kako jedan pogrešan korak može uništiti cijeli svijet koji si godinama gradio.
Zovem se Ana. Nakon pet godina braka i dvoje djece, muž mi je za večerom komentirao težinu. Moja iskrena reakcija pokrenula je lavinu emocija i pitanja o ljubavi, poštovanju i vlastitoj vrijednosti.
Nakon što je moja supruga iznenada nestala, ostao sam sam s našom kćeri. Njena bolest otkrila je tajnu koja mi je slomila srce – nisam njezin biološki otac. No, prava drama tek je tada započela, jer su se počele nizati laži i izdaje koje su godinama bile skrivene.
Nakon vjenčanja, majka mi je obećala kuću, ali ubrzo je uslijedio šok – najavila je razvod od oca. Osjećala sam se izdanom, zbunjenom i rastrganom između roditelja i vlastite obitelji. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u kaosu koji je uslijedio.
Izgradili smo vikendicu za unuke, sanjajući o zajedničkim ljetima, ali sada ih kćerka ne želi dovoditi. Prošlog ljeta sve je bilo savršeno, a sada su dvorište i ljuljačke prazni. Pokušavam shvatiti gdje smo pogriješili i kako ponovno vratiti obiteljsku toplinu.
Sve je počelo kad je moj sin Petar doveo svoju suprugu Anu da žive kod mene dok ne pronađu stan. U vlastitoj kući osjećala sam se kao gost, a svaki moj korak bio je pod povećalom. Borba između ljubavi prema sinu i osjećaja gubitka vlastitog doma dovela me do ruba.
Moje ime je Ivana i već osam mjeseci gledam kako moja svekrva ignorira svoje unuke, moju djecu. Živimo u istom gradu, udaljeni svega nekoliko tramvajskih stanica, ali ona ne zove, ne piše, ne dolazi. Ova priča je moj pokušaj da razumijem zašto netko može tako lako izbrisati vlastitu obitelj iz svog života i kako se nositi s boli koju to ostavlja.
