Moje ime je Marija i godinama sam živjela u sjeni vlastitih snova, zarobljena u vezi s Damirom koji nije znao što znači odgovornost. Svaki dan sam se borila s umorom, osjećajem manje vrijednosti i pritiskom okoline, sve dok nisam skupila hrabrost da promijenim svoj život. Ovo je priča o mojoj borbi, slomljenim očekivanjima i putu prema slobodi.
Moje ime je Ivana i svakodnevno balansiram između zahtjeva svoje majke i vlastitih potreba. Otkako je otišla u mirovinu, njezini prigovori postali su glasniji, a moj osjećaj krivnje dublji. Kroz ovu priču pokušavam pronaći odgovor na pitanje: gdje sam ja u svemu tome?
Moja priča počinje jedne večeri za stolom, kad je svekrva saznala da moj muž i ja želimo kupiti vlastiti stan. Od tog trenutka, njezina manipulacija i muževa odanost obitelji počeli su razarati naš brak. Ostala sam sama, ali sam kroz bol naučila što znači biti svoja i koliko je važno znati gdje prestaje krv, a počinje srce.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o mojoj borbi s majčinstvom, nerazumijevanjem supruga i vlastitim granicama. Svakodnevno sam se suočavala s njegovim predbacivanjima da ništa ne radim, dok sam se borila s iscrpljenošću, usamljenošću i osjećajem krivnje. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pitanje: gdje smo to pogriješili kao društvo?
Zovem se Sabina i nakon što mi je muž poginuo u nesreći, ostala sam sama s troje djece. Moja majka, iako živi blizu i ima vremena, odbija mi pomoći oko čuvanja djece, a ja moram raditi da bih nas prehranila. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, iscrpljenošću i očajem, pokušavajući biti i otac i majka svojoj djeci.
Ova je priča o meni, Ivani, ženi iz malog mjesta kraj Tuzle, koja je sanjala toplinu doma i sretnu obitelj, a našla se u hladnoj kući punoj pukotina i s djetetom koje ne prestaje plakati. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, umora i straha da sam podbacila kao majka. Kroz sukobe sa suprugom, nerazumijevanje okoline i vlastite unutarnje borbe, tražim tračak nade i odgovore na pitanja koja me proganjaju.
Svaki vikend moj dom postaje bojno polje između mene i očekivanja moje svekrve i punca. Osjećam se nevidljivom, zarobljenom u ulogama koje nisam birala, dok moj suprug Ivan ne primjećuje moju bol. Hoću li ikada skupiti snagu da se izborim za sebe i svoj mir?
Jedne olujne večeri, dok moj sin Luka crta u tišini, suočavam se s nemogućom situacijom: bivši muž Dario ne želi preuzeti odgovornost za Luku, ali ni ne dopušta mom novom partneru, Ivanu, da mu bude otac. Kroz ovu priču dijelim svoju borbu za mir, ljubav i novi početak u društvu koje još uvijek teško prihvaća promjene. Moja svakodnevica je ispunjena tugom, nadom i beskrajnom borbom za sreću svog djeteta.
Imala sam 38 godina kad sam rodila sina Tinu, nakon godina borbe s neplodnošću. Sada, dok se borim s njegovim sebičnim ponašanjem i pokušavam ga odgojiti da bude dobar čovjek, osjećam se izgubljeno i preispitujem svaku svoju odluku. Ova priča je moj vapaj svim roditeljima koji su kasno dobili dijete i sada se pitaju: Jesmo li ga previše razmazili?
Moje ime je Sanja i još uvijek pamtim noć kad mi je Ivan, moj muž, rekao da ne može napustiti svoju majku. U toj jednoj rečenici srušio se moj svijet, a ja sam ostala između ljubavi prema njemu i osjećaja da nikad neću biti na prvom mjestu. Ovo je priča o borbi za vlastiti glas, o boli, ali i o traženju harmonije u obitelji gdje su granice često zamagljene.
