Jedne olujne večeri, dok moj sin Luka crta u tišini, suočavam se s nemogućom situacijom: bivši muž Dario ne želi preuzeti odgovornost za Luku, ali ni ne dopušta mom novom partneru, Ivanu, da mu bude otac. Kroz ovu priču dijelim svoju borbu za mir, ljubav i novi početak u društvu koje još uvijek teško prihvaća promjene. Moja svakodnevica je ispunjena tugom, nadom i beskrajnom borbom za sreću svog djeteta.
Imala sam 38 godina kad sam rodila sina Tinu, nakon godina borbe s neplodnošću. Sada, dok se borim s njegovim sebičnim ponašanjem i pokušavam ga odgojiti da bude dobar čovjek, osjećam se izgubljeno i preispitujem svaku svoju odluku. Ova priča je moj vapaj svim roditeljima koji su kasno dobili dijete i sada se pitaju: Jesmo li ga previše razmazili?
Moje ime je Sanja i još uvijek pamtim noć kad mi je Ivan, moj muž, rekao da ne može napustiti svoju majku. U toj jednoj rečenici srušio se moj svijet, a ja sam ostala između ljubavi prema njemu i osjećaja da nikad neću biti na prvom mjestu. Ovo je priča o borbi za vlastiti glas, o boli, ali i o traženju harmonije u obitelji gdje su granice često zamagljene.