Ovo je moja priča o borbi za ljubav i prihvaćanje u obitelji gdje prošlost nikako ne prestaje kucati na vrata. Suočavam se s mužem koji ne može voljeti vlastitu kćer iz prvog braka, sveprisutnom svekrvom i osjećajem da sam ja ta koja mora popraviti sve što je slomljeno. Pitanje koje me proganja: može li se sreća izgraditi tamo gdje ljubav nedostaje?
Moja majka, Marija, uvijek je vjerovala da prošlost ne vrijedi ništa, a da je moja dužnost pomoći joj sada kad je stara. Nikada nije priznala koliko su njene riječi i hladnoća povrijedile moje djetinjstvo. Sada, kad traži moju pomoć, osjećam se rastrgano između osjećaja krivnje i vlastite boli.
Odrastala sam u sjeni majčine hladnoće, uvijek tražeći njezinu ljubav koju nikad nisam dobila. Sada, kad je stara i nemoćna, traži moju pomoć kao da prošlost ne postoji. U ovoj priči suočavam se s vlastitim granicama, pitanjem oprosta i vječnim osjećajem nedostatka majčine topline.
