Moje ime je Ivana i već godinama gledam kako moji svekar i svekrva iskorištavaju mog muža, Davora, kao da je bankomat. Svaki put kad napokon malo prodišemo s novcem, njihovi pozivi i molbe ne prestaju. Sve više osjećam kako se gušim između osjećaja dužnosti prema obitelji i vlastitog dostojanstva, pitajući se kad ću napokon reći što stvarno mislim.
Moja priča počinje jednim kasnim pozivom moje majke, koji mi je preokrenuo život. Kroz svakodnevne borbe između vlastitih potreba i majčinih zahtjeva, suočavam se s osjećajem krivnje, iscrpljenosti i nerazumijevanja. Ovo je priča o tome kako ljubav prema roditelju može postati teret, ali i prilika za rast.
Od malih nogu, osjećao sam se kao pijun u igri svojih roditelja. Godinama sam potiskivao vlastite želje i snove, pokušavajući biti dijete kakvo su oni željeli, a ne ono što sam ja zaista bio. Sada, na pragu tridesete, pitam se imam li snage prekinuti taj lanac i napokon živjeti svoj život.
Moje ime je Snježana i već mjesecima ne spavam mirno zbog svoje kćeri. Gledam kako se guši u braku s čovjekom koji joj ne pruža ništa osim briga, a ja sam donijela odluku koja mi para srce. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje je granica između pomoći i uništavanja vlastitog djeteta?
Tri mjeseca nisam progovorila ni riječ s majkom. Blokirala sam je svugdje, ali joj i dalje plaćam stanarinu i šaljem hranu. Moj muž Adnan me nagovara da joj se javim, ali ne znam mogu li to opet proživjeti.
Zovem se Vesna, imam 49 godina i nakon dugih godina samoće pokušavam pronaći sreću s novim partnerom. Moja odrasla kćerka Lana, međutim, ne može prihvatiti da imam pravo na novu ljubav i svakodnevno pretvara naš dom u poprište emocionalnih borbi. Ovo je priča o mojoj borbi između želje za vlastitom srećom i majčinskog osjećaja krivnje.
