Nikada neću zaboraviti hladnu prosinačku noć kad me kćerka zamolila da preuzmem brigu o unuku. Godinama sam ga odgajala kao svoje dijete, a onda se ona vratila i optužila me da sam joj ga oduzela. Ova priča je o boli, nesporazumima i pitanjima koja nikada ne prestaju.
Mislila sam da ću nakon šezdesete napokon živjeti za sebe, ali povratak moje kćeri nakon razvoda sve je promijenio. Umjesto mirnih jutara, postala sam dadilja, kuharica i bankomat, a ljubav prema obitelji pretvorila se u tiho nezadovoljstvo. Tek kad sam shvatila koliko sam izgubila sebe, odlučila sam progovoriti.
Nedjelja je za mene uvijek bila svetinja, dan kad se obitelj okuplja oko stola, kad miris juhe i smijeh djece ispunjavaju kuću. Sve se promijenilo kad me snaha zamolila da ne dolazim više na ručkove, jer žele biti sami. Ostala sam sama sa svojim pitanjima, sjećanjima i tugom, pitajući se gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti majka kad djeca odrastu.
