Primila sam pismo od majke koju nisam vidjela godinama, u kojem traži novac i pomoć, iako mi je u djetinjstvu nanijela mnogo boli. Suočavam se s vlastitim ranama, osjećajem krivnje i bijesa, dok pokušavam odlučiti što učiniti. Ovo je priča o obiteljskim vezama, oprostu i granicama koje moramo postaviti da bismo sačuvali sebe.
Svaki petak za mene znači novi početak straha, jer tada dolaze moji svekar i svekrva. Godinama sam šutjela i dopuštala im da gaze moje granice, ali sada osjećam da gubim samu sebe. Pitanje je hoću li pronaći snagu da se izborim za svoj glas ili ću zauvijek ostati nevidljiva u vlastitom domu.
Zovem se Ivana i godinama osjećam kako me muževa obitelj polako guši. Svaki naš pokušaj da izgradimo miran život završava novim zahtjevima, zamjerkama i pozivima koji razaraju našu svakodnevicu. Pitam se koliko još mogu izdržati prije nego što puknem i kažem – dosta.
Sve je počelo kad je moja svekrva, Marija, tražila od mene i moga muža da joj kupimo kuću izvan grada. Taj zahtjev je unio nemir u naš brak i obitelj, ali kroz molitvu i vjeru pronašli smo snagu za oprost i razumijevanje. Ovo je priča o tome kako sam naučila slušati srce, ali i postaviti granice.
Nakon što sam sestru privremeno primila u svoj stan zbog njezinog razvoda, naš odnos se počeo mijenjati. Male svakodnevne frustracije i neizgovorene zamjerke pretvorile su se u duboku krizu povjerenja i identiteta. Na kraju sam morala odlučiti što mi je važnije: obiteljska povezanost ili vlastite granice.
Moje ime je Ivana i godinama sam se borila s rođacima koji su bez najave dolazili na svaku našu obiteljsku proslavu, remeteći mir i planove. Ovo je priča o tome kako sam pokušala postaviti granice, suočavajući se s obiteljskim zamjerkama, osjećajem krivnje i vlastitim strahovima. Na kraju sam morala odlučiti što mi je važnije: mir u kući ili mir u srcu.
Zovem se Sandra i vodim vas kroz najteži period svog života: trudnoću koju je zasjenila stalna prisutnost i uplitanje moje svekrve. U našem stanu u Sarajevu, gdje sam žudjela za mirom, suočila sam se s porodičnim tenzijama, nesigurnošću i borbom za vlastiti glas. Ovo je priča o postavljanju granica, ljubavi i traženju ravnoteže između porodice i sebe.
Moja svakodnevica je borba između ljubavi prema mužu i osjećaja iskorištenosti od strane njegove porodice. Svaka premija, svaki naš mali uspjeh, pretvara se u novi zahtjev njegove majke. Ova priča je moj pokušaj da pronađem granicu između pomoći i samopoštovanja.
Ovo je priča o tome kako sam, dajući ključeve svog stana svekrvi, izgubila osjećaj sigurnosti i privatnosti. Kroz svakodnevne upade, nesporazume i tihe sukobe, borila sam se da povratim svoje mjesto u vlastitom domu. Na kraju sam morala skupiti hrabrost i postaviti granice, riskirajući mir u porodici.
Usred nedjeljnog ručka, svekrvina iznenadna molba da mužev brat useli kod nas pokrenula je lavinu starih rana i neizrečenih napetosti. Dok se obiteljske maske skidaju, prisiljena sam preispitati što za mene znači obitelj i gdje su moje granice. Ova priča je moj pokušaj da pronađem svoj glas među tuđim očekivanjima.
Zovem se Marija i iz Sarajeva sam. Pristala sam pomoći kćeri i čuvati unuka, ali ubrzo sam shvatila da od mene očekuju mnogo više – da budem i čistačica, i kuharica, i dadilja. Taj tjedan me naučio koliko je važno postaviti granice, čak i kad je riječ o vlastitoj obitelji.
Moje ime je Ivana i prije deset godina mislila sam da sam pronašla ljubav života. Danas, nakon godina šutnje i neizgovorenih riječi, osjećam se kao gost u vlastitom domu, dok njegova majka polako preuzima naš brak. Svaki dan stojim pred izborom: boriti se za nas ili otići i pokazati djeci da granice postoje.
