Zovem se Ivana i živim u Zagrebu sa suprugom i kćeri. Posljednjih mjeseci osjećam kako mi obitelj polako uzima komadiće života – od dječje odjeće do kuhinjskih aparata, sve nestaje pod izlikom ‘samo posudbe’. U ovoj ispovijesti pokušavam pronaći hrabrost da kažem ‘dosta’, a da pritom ne izgubim one koje najviše volim.
Moje ime je Ivana i moj svijet se srušio kad me muž napustio baš onda kad sam ostala nepokretna. U tom trenutku, jedina osoba koja mi je mogla pomoći bila je moja svekrva, Jasna, ali njezina pomoć je ubrzo postala izvor novih problema. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, obiteljskim sukobima i pitanjima zahvalnosti i granica.
Zovem se Jasmina i moj život se preokrenuo kad se moj sin Adnan sa ženom i djecom iznenada uselio u moj stan. Svakodnevno se borim između ljubavi prema njima i osjećaja da više nemam svoj mir, niti pravo na vlastiti prostor. Ova priča je o granicama, žrtvi i tihoj boli koju mnoge majke nose u sebi.
Sve je počelo običnim telefonskim pozivom moje sestre, ali ubrzo sam shvatila da se iza te molbe krije mnogo više. Priča o tome kako sam, čuvajući nećaka, postala nevidljiva podrška cijeloj obitelji i kako sam se napokon usudila reći ‘dosta’. Ovo je moj put od šutnje do vlastitog glasa, ispunjen ljubavlju, ljutnjom i tugom.
Moja svakodnevica se pretvorila u noćnu moru kada je moja svekrva Jasmina počela dolaziti bez najave, miješati se u svaki kutak mog života i braka s Edinom. Mjesecima sam šutjela, pokušavala razumjeti i biti strpljiva, ali njezino ponašanje je prijetilo uništiti našu obitelj. Na kraju sam morala donijeti tešku odluku i suočiti se s njom, svjesna da više ništa neće biti isto.
Mislila sam da činim ispravnu stvar kad smo muž i ja primili njegovu majku u naš stan nakon razvoda. Ubrzo je naš dom postao poprište svakodnevnih sukoba, a moj brak i identitet su se počeli raspadati pod pritiskom. Sada se pitam: može li se spasiti obitelj kad ti vlastiti dom više ne pripada?
Zovem se Marina i nikada nisam mislila da će me vlastita obitelj dovesti do ruba očaja. Moja šogorica Ivana je mjesecima glumila trudnoću kako bi izbjegla posao i ostala živjeti u našem stanu. Ovo je priča o povjerenju, izdaji i granicama koje moramo postaviti čak i prema najbližima.
Moje ime je Ivana i godinama sam pokušavala biti savršena snaha, žrtvujući vlastitu sreću zbog mira u kući. Nakon što je moja svekrva prešla granicu i povrijedila moju obitelj, odlučila sam se suprotstaviti i postaviti jasne granice. Ova odluka me promijenila iz temelja i natjerala da preispitam što znači biti snažna žena u našem društvu.
Jedne kišne večeri, svekrva mi je promijenila život jednom rečenicom. Snašla me situacija u kojoj sam morala birati između vlastite sreće i očekivanja obitelji. Ovo je priča o tome kako sam naučila reći ‘ne’, čak i kad me to moglo koštati svega.
Jednog kišnog popodneva, kad sam bila na rubu snaga, zamolila sam svekrvu da pričuva moju djecu. Njezina hladna odbijenica slomila mi je srce i natjerala me da preispitam sve što sam mislila o obitelji. Ova priča je moj pokušaj da razumijem gdje prestaje dužnost, a počinje sebičnost.
Ovo je moja priča o žrtvovanju za porodicu, o povjerenju koje je iznevjereno, i o tome kako sam naučila cijeniti samu sebe nakon što sam ostala sama u najtežim trenucima. Kroz bol izdaje, pronašla sam snagu da postavim granice i izgradim novi život. Ova priča je poziv svima koji su se osjećali izdano da podijele svoja iskustva i pronađu podršku.
Naizgled bezazlena prevara kolege Amara oko plaćanja ručka u sarajevskoj tvornici natjerala me da preispitam vlastitu naivnost i povjerenje. Kroz unutarnju borbu i razgovore s kolegama, suočio sam se s razočaranjem, ali i naučio koliko je teško, ali nužno, postaviti granice. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje prestaje prijateljstvo, a počinje iskorištavanje.
