Sve je počelo kad sam iscrpljena, na rubu snaga, rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina djevojka za sve. Godinama sam joj pomagala jer njezina kćerka iz Zagreba rijetko dolazi. Ovo je priča o postavljanju granica, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako sam se osjećala kao strankinja u vlastitom domu nakon što se moja šogorica, Ana, uselila kod nas poslije razvoda. Sukobi, neizgovorene riječi i borba za vlastiti prostor pretvorili su našu svakodnevicu u polje napetosti. Ovo je priča o granicama, lojalnosti i pokušaju da pronađem sebe među ljudima koje volim, ali koji me sve više udaljavaju.
Ja sam Amira, majka iz Sarajeva, koja je nakon godina žrtvovanja i mjeseci napetosti, odlučila reći svom sinu i snahi da moraju napustiti moj stan. Ova noć, ispunjena suzama, teškim riječima i lomljenjem srca, naučila me koliko je važno postaviti granice – čak i prema vlastitoj djeci. Ovo je priča o boli, ali i o ponovnom pronalasku sebe.
Sve je počelo kad je susjeda Jasmina, bez kucanja, ušla u moj stan tražeći još jednu šalicu šećera. Kako su njezine posjete postajale sve češće i zahtjevi sve neugodniji, osjećala sam kako mi strpljenje nestaje, pogotovo jer su naši sinovi bili nerazdvojni prijatelji. Ovo je moja priča o borbi za vlastite granice, pritisku susjedstva i pokušaju da sačuvam mir, a da ne izgubim sebe.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako su mi najbliži ljudi pretvorili stan u besplatan hostel, dok nisam skupila snagu da postavim granice. Kroz bolne konflikte s prijateljima i porodicom, naučila sam koliko je važno poštovati sebe i reći ‘ne’, čak i kad te drugi zbog toga osuđuju. Na kraju sam se zapitala: Da li sam pogrešila što sam izabrala svoj mir umesto tuđe udobnosti?
Jedne večeri, nakon godina šutnje i žrtvovanja, skupila sam snagu i rekla svom mužu da više neću sama nositi teret kućanstva. Taj trenutak je promijenio sve – i mene, i naš brak. Ovo je priča o granicama, boli i hrabrosti da tražimo poštovanje od onih koje najviše volimo.
Zovem se Ana i moj život se preokrenuo onog dana kad sam, iz dobre namjere, dala ključeve svog stana svekrvi. Kroz svakodnevne upade, tihe osude i neizgovorene granice, polako sam gubila osjećaj pripadnosti vlastitom domu. Ovo je priča o borbi za privatnost, granicama u obitelji i o tome koliko daleko idemo da sačuvamo mir – i sebe.
Ja sam Ivan, sin i muž, rastrgan između majčine ljubavi i suprugine boli. Godinama sam gledao kako moja majka Ankica ne poštuje Lejlu, moju ženu, dok sam šutio iz straha i osjećaja dužnosti. Sve je kulminiralo kad sam joj morao reći da više nema pravo na ključeve našeg doma.
Od trenutka kada mi je suprug rekao da moramo prodati stan kako bismo spasili njegovu obitelj od dugova, osjetila sam kako mi se svijet ruši. Godinama sam bila tiha, popuštala i žrtvovala se, ali ovaj put odlučila sam stati na kraj tome i boriti se za sebe. Ovo je priča o granicama, obiteljskim sukobima i hrabrosti da kažem: dosta je.
Moje ime je Ivana i nakon petnaest godina braka s Damirom, došla sam do točke pucanja. Jedna obična večera pretvorila se u eksploziju emocija, otkrivajući sve ono što smo godinama gurali pod tepih. Ovo je priča o tome kako sam naučila postaviti granice i što to znači za našu obitelj.
Moje ime je Ivana i nakon što je moja svekrva Milena ostala udovica, naš zajednički život pretvorio se u svakodnevnu borbu za mir, razumijevanje i vlastiti identitet. Kroz beskrajne konflikte, osjećaj nemoći i pokušaje da postavim granice, naučila sam koliko je teško sačuvati sebe, a istovremeno ostati dio porodice. Ova priča je moj pokušaj da pronađem odgovor na pitanje: može li se voljeti i poštovati porodica, a da ne izgubimo sebe?
Ovo je priča o meni, Amiri, majci iz Sarajeva, koja je nakon mjeseci napetosti, svađa i osjećaja da gubim samu sebe, odlučila reći svom sinu i snahi da moraju napustiti moj stan. Bila je to najteža odluka u mom životu, ali i ona koja mi je vratila dostojanstvo. Kroz ovu noć punu suza i riječi koje bole, naučila sam koliko je važno postaviti granice – čak i prema vlastitoj djeci.
