Moje ime je Dario i prije godinu dana izgubio sam kćerku Anu u prometnoj nesreći. Kroz bol, bijes i očaj, suočio sam se s vozačem koji je skrivio nesreću, ali sam na kraju pronašao snagu za oprost. Ovo je priča o tome kako sam, usred tragedije, pokušao pronaći smisao i mir.
Moje ime je Dario i upravo sam svjedočio kako se obiteljska ljubav može pretvoriti u ogorčenost zbog nekoliko ključeva i previše neizgovorenih riječi. Moj šogor, Ivan, vratio je ključeve stana mojoj sestri Martini, a ja sam ostao između dvije vatre, pokušavajući razumjeti gdje smo svi pogriješili. Ovo je priča o tome kako su zajednički prostori postali poprište naših najdubljih nesigurnosti i kako sam pokušao pronaći način da nas ponovno spojim.
Stojim na tramvajskoj stanici, umorna od posla i života, kad mi prilazi čovjek kojeg nisam vidjela godinama – Amar, moja prva i najveća ljubav. U njegovim očima prepoznajem tugu i umor, ali i onu iskru koju sam nekad voljela. Taj susret otvara stare rane i tjera me da preispitam sve odluke koje sam donijela, pitajući se jesam li ikada zapravo preboljela ono što smo izgubili.
Moje ime je Dario i nakon razvoda borio sam se za skrbništvo nad svojom djecom, suočavajući se s predrasudama, obiteljskim sukobima i vlastitim slabostima. Ova priča vodi vas kroz moju borbu, sumnje i trenutke kada sam poželio odustati, ali i kroz ljubav prema svojoj djeci koja mi je davala snagu. Možda kraj nije onakav kakav biste očekivali, ali vjerujem da će vas potaknuti na razmišljanje o tome što je zaista najbolje za djecu.
Moje ime je Dario i nikada nisam bio tip muškarca kojeg bi roditelji poželjeli za svoju kćer. Vozač sam kamiona, a večeri provodim uz PlayStation i pivo. Ovo je priča o tome kako sam, usprkos predrasudama i obiteljskim sukobima, postao neočekivani omiljeni zet u obitelji svoje supruge Lejle.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam pokušavala biti dobra majka i još bolja svekrva. Ali, otkad je moj sin Ivan oženio Lejlu, osjećam se kao stranac u vlastitoj obitelji. Sada, kad me Lejla optužuje da nisam dovoljno uključena u živote mojih unuka, pitam se gdje sam pogriješila i ima li povratka.
Moje ime je Lana i nikada nisam mislila da će jedno ime izazvati toliko bure u mom životu. Kada sam svom sinu dala ime Daris, nisam ni slutila da će to postati tema rasprava, osuda i podsmijeha na društvenim mrežama. Ova priča je o borbi za pravo na izbor, o ljubavi prema djetetu i o tome koliko nas društvo može povrijediti kad smo najranjiviji.
Moj sin Ivan i njegova supruga Lejla doselili su se u kuću do naše, a ja sam sanjala o toplim obiteljskim okupljanjima. No, ubrzo sam shvatila da Lejla nije onakva kakvom se činila, i moj svijet se preokrenuo. Sada se pitam gdje sam pogriješila i što znači biti majka kad ti vlastita obitelj postane strana.
Nikada nisam zamišljala da ću živjeti u kući koja prokišnjava, s djetetom koje svakodnevno testira moje granice. Ali baš kroz te pukotine i njezine nestašluke, pronašla sam ono što znači biti istinski sretan. Ovo je priča o tome kako su me nevolje naučile voljeti neočekivano i prihvatiti život kakav jest.
Jednog kišnog popodneva, dok su se igračke kotrljale po podu, suočila sam se s Ivanovim prvim velikim prkosom. U tom trenutku, između ljutnje i očaja, okrenula sam se vjeri i molitvi, tražeći snagu da budem strpljiva majka. Ova priča je moj iskreni pogled na roditeljstvo, borbu s vlastitim slabostima i pronalaženje nade kad je najteže.
Moje ime je Ivana i nalazim se pred zidom: moj suprug Dario odbija poći sa mnom mojoj majci, prvi put nakon deset godina braka. Osjećam se rastrgano između odanosti prema mužu i dužnosti prema majci, dok se stari obiteljski konflikti ponovno bude. Ova priča je moj pokušaj da pronađem ravnotežu između ljubavi, poštovanja i vlastitih granica.
Moj otac je cijeli život radio kao vozač autobusa u Sarajevu, a ja sam uvijek mislio da su njegove financije njegova stvar. Nikada nisam pitao koliko prima penzije, niti sam se osjećao odgovornim za to, sve dok me kolege na poslu nisu suočile s pitanjem: ‘Pomažeš li ti svom starom?’ Tada sam prvi put osjetio težinu neizgovorenih riječi i sram zbog vlastite ravnodušnosti.
