Oduvijek sam bila most između braće, sestre, roditelja, uvijek prva koja smiruje, laća se telefona i pronalazi ‘pravu riječ’. Danas, ovo pišem drhteći, shvaćajući da nitko nije pitao kako se ja osjećam — čak ni oni na drugom kraju linije, kojima sam liječila rane. Moja priča je vapaj za razumijevanjem i prikaz nevidljivih rana onih koji samo djeluju snažno.
Od prvog trenutka kad sam rodila svog sina, Marku, moje srce bilo je rastrgano između ljubavi prema njemu, odanosti prema mužu Dariju i sve učestalijih sukoba s njegovom majkom, gospođom Ljiljanom. Svaki dan bio je nova borba, a sada, kad gledam kako su naši odnosi uništeni, pitam se jesam li mogla spasiti svoju obitelj a da pri tome ne izgubim sebe. Ova priča je moja ispovijest, ali i vapaj svim ženama s Balkana koje su se pronašle između tuđih očekivanja i vlastitog mira.
Jedne večeri sam na leđima svog muža primijetila trideset neobičnih, crvenih tragova i sve što sam do tog trenutka mislila o našem braku počelo se urušavati. Ono što nam je rekao liječnik potpuno je promijenilo tijek naših života, povuklo nas u vrtlog obiteljskih tajni i izdaje te me natjeralo da preispitam sve što znam o povjerenju, ljubavi i odanosti. Moja priča je ispovijest žene koja pokušava spasiti svoju obitelj dok se suočava s istinama koje nikada nije željela čuti.