Jednog kišnog popodneva, preopterećena vrećicama i brigama, morala sam zamoliti svog zeta, Darija, za pomoć, iako sam znala da između njega i moje kćeri Ivane već dugo tinja napetost. Tog dana, dok su kapljice kiše udarale o prozore, suočila sam se s vlastitim strahovima i obiteljskim nesuglasicama koje su godinama bile potisnute. Ono što se dogodilo promijenilo je naš odnos zauvijek i natjeralo me da preispitam što znači biti majka, svekrva i žena u ovom našem društvu.