Moje ime je Ljiljana i imam šezdeset godina. Moj sin Ivan oženio je Anu, ženu koja mi nikada nije dala priliku da budem dio njihovog života. Ovo je priča o boli, nesporazumima i borbi za ljubav vlastitog djeteta u svijetu gdje svekrve često ostaju same.
Dozvolila sam svojoj sestri Halini da privremeno živi kod mene, vjerujući da će to biti kratka i bezbolna faza. Umjesto toga, naš odnos se počeo raspadati, a moj dom postao je poprište neizgovorenih zamjerki, tihe borbe za prostor i poštovanje. Sada se pitam gdje je nestala ona sestrinska bliskost i kako reći ‘dosta’ nekome koga voliš više od svega.
Naslijedila sam kuću od daleke rođakinje, ali kad sam stigla, netko je već živio u njoj. Suočila sam se s nepoznatim čovjekom, starim tajnama i vlastitim strahovima. Ova priča je o obitelji, oprostu i hrabrosti da se suočimo s prošlošću.
Jednog popodneva slučajno sam čula razgovor muža i svekrve o novcu za čuvanje naše djece. To je poljuljalo moje povjerenje i natjeralo me da preispitam što zaista znači porodična podrška. Nakon bolnih razgovora i sukoba, pokušali smo pronaći ravnotežu i shvatiti pravu cijenu ljubavi.
Moje ime je Ivana i ispričat ću vam kako sam skupila hrabrost da se suprotstavim svojoj svekrvi, koja se godinama miješala u moj brak s Damirom. Prošla sam kroz svađe, suze i gotovo izgubila muža, ali sam pronašla snagu da se borim za svoju porodicu. Naučila sam da poštovanje i ljubav zahtijevaju hrabrost, čak i prema onima koji su nam najbliži.
Pet godina nakon što su moji svekar i svekrva posudili veliku svotu novca od mene i mog muža, moj muž predlaže da im oprostimo dug. Moja majka, s druge strane, smatra da ih moramo podsjetiti na obećanje. Razapeta između dvije obitelji, osjećam kako se stari rane i neizgovorene riječi pretvaraju u oluju koja prijeti da nas sve razdvoji.
