Jednog jutra, moj život se preokrenuo kada je moja svekrva, gospođa Ljiljana, uselila kod nas. Između njezinih tihih prijekora, muževe šutnje i vlastitog osjećaja izgubljenosti, borila sam se da sačuvam brak i sebe. Ovo je priča o tome kako sam skoro izgubila sve, pokušavajući spasiti porodicu koja više nije bila samo moja.
Preselila sam se iz Sarajeva u Split s mužem, nadajući se novom početku. Umjesto mira, dočekali su nas stalni dolasci rodbine i njihova očekivanja. Ovo je priča o tome kako sam naučila reći ‘ne’, postaviti granice i sačuvati svoj brak.
Svekar mi se nenadano uselio u stan, unoseći nemir u naš brak i svakodnevicu. Dok se borimo s financijama, nezaposlenošću i brigom za dijete, povjerenje i mentalno zdravlje su na kušnji. U toj napetosti otkrivam što znači biti obitelj i koliko je teško, ali nužno, razgovarati kad je najteže.
Moje ime je Ivana i živim u Sarajevu s mužem Damirom. Prva godina našeg braka bila je obilježena stalnim, nenajavljenim dolascima moje svekrve, što je unijelo nemir i napetost u naš dom. Nakon što sam konačno skupila hrabrost da postavim granice, posljedice su bile neočekivane i duboko su promijenile naš odnos – ali jesam li zaista pobijedila?
Ovo je priča o tome kako je moja majka, svojim stalnim uplitanjem i prezirom prema mom mužu, dovela naš brak do ivice pucanja. Da bismo sačuvali ljubav i zdrav razum, morali smo da napustimo stan u kojem sam odrasla i preselimo se daleko od nje. I danas se pitam – da li je moguće biti dobar roditelj i dobar supružnik istovremeno, ili je to u Hrvatskoj i Bosni prosto nemoguća misija?
Od prvog dana osjećala sam da me Dinina majka ne prihvaća. Moje porijeklo i snovi nisu odgovarali njihovim očekivanjima, a svaki naš pokušaj da budemo sretni bio je pod stalnim pritiskom. Ovo je priča o tome kako ljubav može biti slomljena između tuđih želja i vlastitih osjećaja.
Moje ime je Ivana i nakon što sam se udala za Dinu, preselila sam se u njegovu kuću u predgrađu Sarajeva. Naša sreća je bila potpuna dok se jednog dana nisu pojavili njegovi rođaci, tražeći privremeni smještaj, a ostali su godinama. Ova priča je o borbi za vlastiti mir, granicama koje porodica često prelazi i o tome koliko je teško reći ‘dosta’ onima koje voliš.
Moje ime je Ivana i cijeli život sam pokušavala zadovoljiti svoju porodicu, a posebno oca. Kada sam čula njegove bolne riječi o meni, donijela sam odluku koja mi je slomila srce – nisam ih pozvala na svoje vjenčanje. Sada se pitam jesam li pogriješila ili sam napokon izabrala sebe.
Usred nedjeljnog ručka u Zagrebu, moja sestra Ivana je eksplodirala pred cijelom obitelji. Njena odluka da ima veliku obitelj izazvala je stare rane i podijelila nas. Sada se pitam hoćemo li ikada ponovno pronaći zajedništvo koje smo nekad imali.
Od trenutka kada sam zakoračila u dvorište naše stare kuće, osjećala sam kako mi srce lupa u grlu. Moj polubrat Josip, uz podršku našeg oca, tvrdio je da kuća pripada njemu, iako je baka jasno ostavila meni. Ova priča je o borbi za pravdu, obiteljskim ranama i pitanju što zapravo znači dom.
Moje ime je Ljiljana. Nakon što mi je zet Ivan zabranio da viđam unuku Emu zbog slatkiša koje sam joj davala, moj svijet se srušio. Sada se pitam jesam li zaista pogriješila ili je ovo samo još jedna žrtva koju svaka baka mora podnijeti zbog ljubavi prema unučadi.
Zovem se Zuzana i nikada nisam vjerovala da ću morati zaključavati vlastiti dom zbog svekrve. Moj muž Petar i ja smo morali zamijeniti brave kako bi njegova majka, gospođa Marija, prestala upadati u naš život i razarati naš brak. Ova priča je o granicama, boli i borbi za vlastitu sreću u balkanskoj obitelji.
