Moje ime je Jasmina i nikada nisam mislila da će me vlastiti sin pokušati ucijeniti zbog kuće koju smo gradili cijeli život. Kroz suze, molitvu i beskrajne razgovore s mužem Samirom, pronašli smo snagu da oprostimo, ali i da zaštitimo ono što nam je sveto. Ova priča je o boli, vjeri i onome što ostaje kad se obitelj raspada pred tvojim očima.
Zovem se Ivana i cijeli život sam sanjala o vlastitoj kući. Kada smo suprug Emir i ja napokon kupili kuću u predgrađu Sarajeva, vjerovala sam da će to biti početak našeg sretnog života. Nisam znala da će upravo ta kuća postati izvor naših najvećih svađa, udaljavanja i tišine koja boli više od samoće.
Moje ime je Vesna i nikada nisam mislila da će moj dom postati bojno polje između ljubavi i pohlepe. Nakon što se moja kćerka Ana razvela od svog muža Damira, on je zatražio pola naše kuće, tvrdeći da je sve renovacije platio sam. Ovo je priča o tome kako su povjerenje, obiteljske veze i osjećaj pravde stavljeni na najveću kušnju.
Moja šogorica, Ivana, nakon razvoda traži utočište u kući mog brata, ali njezina prisutnost unosi nemir u našu obitelj. Osjećam se rastrgano između lojalnosti prema bratu i vlastite potrebe za mirom. U ovoj priči proživljavam izdaju, nesporazume i borbu za vlastiti prostor, dok se pitam gdje je granica između pomoći i samopoštovanja.
Moje ime je Ivana i zbog jedne odluke, moja obitelj se raspala. Sve je počelo kad sam bratu prepustila svoj dio nasljedstva, ali na kraju sam ipak ja ostala u kući. Svakog dana me proganja pitanje jesam li ispravno postupila ili sam izgubila dušu zbog komadića zemlje.
Deset godina živim u kući koju mi je majka poklonila, vjerujući da ću napokon biti slobodna. Umjesto toga, svaki njezin dolazak budi stare rane i osjećaj zarobljenosti. Moja borba za neovisnost pretvorila se u svakodnevnu bitku s vlastitim osjećajima i majčinom sjenom.
Sve je počelo onog dana kada sam potpisao papire i prepustio svoj dio kuće bratu. Nisam mogao ni zamisliti da će taj čin pokrenuti lavinu nesporazuma, ogorčenosti i tišine među nama. Danas, dok gledam prazne zidove i slušam tišinu u telefonu, pitam se jesam li izdao sebe ili svoju obitelj.
Sve je počelo kad je otac preminuo i ostavio kuću meni, a brat Dario je to doživio kao izdaju. U jednom trenutku, za stolom punim tuge i neizgovorenih riječi, izgovorio je: ‘Ako je kuća samo tvoja, onda smo završili.’ Od tog dana, naša porodica više nikad nije bila ista.
Moja priča počinje onog dana kad je sve za što smo muž i ja radili prešlo u ruke njegove porodice. Osjećaj izdaje i nemoći razdire me dok gledam kako naša žrtva nestaje pred očima, a tišina između mene i muža postaje sve dublja. Pitam se gdje je granica između porodice i pravde, i koliko još možemo izdržati prije nego što se sve raspadne.
Moje ime je Ivana i nakon što sam se udala za Dinu, preselila sam se u njegovu kuću u predgrađu Sarajeva. Naša sreća je bila potpuna dok se jednog dana nisu pojavili njegovi rođaci, tražeći privremeni smještaj, a ostali su godinama. Ova priča je o borbi za vlastiti mir, granicama koje porodica često prelazi i o tome koliko je teško reći ‘dosta’ onima koje voliš.
Od trenutka kada sam zakoračila u dvorište naše stare kuće, osjećala sam kako mi srce lupa u grlu. Moj polubrat Josip, uz podršku našeg oca, tvrdio je da kuća pripada njemu, iako je baka jasno ostavila meni. Ova priča je o borbi za pravdu, obiteljskim ranama i pitanju što zapravo znači dom.
Moje ime je Ljubica i cijeli život sam radila da bih imala svoj dom. Sada, kad sam u mirovini, snaha me pritišće da prodam kuću kako bi ona i moj sin mogli završiti svoju. Osjećam se rastrgano između ljubavi prema sinu i straha da ne ostanem bez krova nad glavom.
