Moje ime je Marija i mislila sam da sam napokon pronašla sreću kad sam rodila sina nakon godina borbe s neplodnošću. No, jedan telefonski poziv iz bolnice srušio je sve moje snove i natjerao mene i mog muža Darija da donesemo najtežu odluku u životu. Ovo je priča o boli, ljubavi i hrabrosti da se suočimo s istinom.
Moja sestra Ivana je pred cijelom porodicom viknula da će imati onoliko djece koliko ona želi i da se svi maknemo iz njenog života. Od tada naša porodica više nije ista, a ja se pitam jesmo li mogli drugačije. Ovo je priča o ljubavi, ogorčenju i tišini koja boli više od riječi.
Te večeri, dok sam sjedila za stolom s mužem, moj svijet se preokrenuo kad mi je kćerka Mirela javila da napušta muža i odlučuje živjeti sama. U toj tišini našeg malog sela, suočila sam se s vlastitim strahovima, predrasudama okoline i tugom što ne mogu zaštititi svoje dijete od boli. Ova priča je o majci koja pokušava razumjeti odluke svoje odrasle kćeri i pronaći snagu da je pusti.
Moje ime je Lejla i cijeli život sam pokušavala udovoljiti svojoj majci Amri, ali nikada nisam bila dovoljno dobra. Ova priča vodi vas kroz moj brak, majčinstvo i borbu s očekivanjima u bosanskohercegovačkom društvu. Kroz suze, tišinu i neizgovorene riječi, pitam se — gdje sam ja u svemu tome?
Moja najbolja prijateljica Lejla i ja smo odrasle zajedno, dijelile sve tajne i snove. Nakon što je rodila, sve se promijenilo – povukla se, postala je nervozna i zapustila sebe, a ja sam osjećala da gubim sestru koju sam sama izabrala. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje smo se izgubile i da li je moguće vratiti ono što smo imale.
Nakon što mi je suprug Emir iznenada preminuo, našla sam se pred najtežom odlukom u životu: zamoliti svoje dvije kćeri, Lejlu i Anu, da napuste naš dom kako bih pronašla mir u vlastitoj boli. Ta odluka me slomila, ali i natjerala da preispitam što znači biti majka, žena i čovjek u zemlji gdje se obitelj nikad ne napušta. Kroz suze, tišinu i prazninu, naučila sam da ponekad moramo izgubiti sve da bismo pronašli sebe.
Nikada neću zaboraviti hladnu prosinačku noć kad me kćerka zamolila da preuzmem brigu o unuku. Godinama sam ga odgajala kao svoje dijete, a onda se ona vratila i optužila me da sam joj ga oduzela. Ova priča je o boli, nesporazumima i pitanjima koja nikada ne prestaju.
Moje ime je Amira i godinama sam radila u Njemačkoj kako bih svojoj porodici osigurala bolji život. Slučajno sam otkrila da me muž vara, a sinovi su to znali i sve prešutjeli. Ova izdaja me slomila, ali i natjerala da preispitam što znači biti majka i žena u današnjem društvu.
Moje ime je Ivana i nekad sam vjerovala da imam sve – ljubav, podršku i sigurnost. No, kad je moj sin Luka teško obolio, svi su se od mene okrenuli, a riječi najbližih zarezale su dublje od svake boli. Ova priča je moj vapaj, ali i pitanje: gdje nestaje suosjećanje kad nam je najpotrebnije?
Mislila sam da ću nakon šezdesete napokon živjeti za sebe, ali povratak moje kćeri nakon razvoda sve je promijenio. Umjesto mirnih jutara, postala sam dadilja, kuharica i bankomat, a ljubav prema obitelji pretvorila se u tiho nezadovoljstvo. Tek kad sam shvatila koliko sam izgubila sebe, odlučila sam progovoriti.
Oduvijek sam bila uz svoju kćerku Anu, žrtvujući sve za nju i njenu djecu. Kada sam se razboljela i trebala pomoć, dočekale su me hladne riječi i osjećaj izdaje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i da pronađem smisao u boli koju osjećam.
Ovo je priča o meni, Jasni, majci dvojice sinova, Darija i Vedrana. Moja želja da slabijeg sina poguram do uspjeha, nesvjesno je stvorila zid između njih i mene. Kroz bolne sukobe i vlastite pogreške, naučila sam koliko je opasno uspoređivati djecu i koliko ljubavi treba da se obitelj ponovno spoji.
