Moj sin Ivan me zamolio da dođem na vjenčanje njegovog najboljeg prijatelja. Nisam ni slutila da će taj dan iz prošlosti izroniti pred svima i promijeniti moj život. Kad sam ugledala mladu, prepoznala sam lice koje sam pokušavala zaboraviti – lice vlastite kćeri koju sam prije dvadeset godina morala dati na posvajanje.
Ovo je priča o meni, Amiri, majci iz Sarajeva, koja je nakon mjeseci napetosti, svađa i osjećaja da gubim samu sebe, odlučila reći svom sinu i snahi da moraju napustiti moj stan. Bila je to najteža odluka u mom životu, ali i ona koja mi je vratila dostojanstvo. Kroz ovu noć punu suza i riječi koje bole, naučila sam koliko je važno postaviti granice – čak i prema vlastitoj djeci.
Moja najbolja prijateljica Ivana postala je majka, a naš odnos se iz temelja promijenio. Osjećam se izgubljeno i zapostavljeno, dok ona živi u svom novom svijetu, a ja se pitam ima li naše prijateljstvo još smisla. Ovo je priča o boli, ljubomori, nadi i traženju odgovora na pitanje: može li prijateljstvo preživjeti kad život krene različitim putevima?
Moje ime je Ivana i majka sam troje djece koja nikada ne miruju. Svaki dan je borba između ljubavi, iscrpljenosti i osjećaja krivnje pred drugim roditeljima. Ova priča je moj vapaj, ali i priznanje da, unatoč svemu, nitko osim mene ne može izdržati ovu oluju.
Moje ime je Mirela i nakon devet kćeri, cijeli moj svijet vrti se oko iščekivanja desetog djeteta. Suprug Edin i ja živimo u Sarajevu, a naša svakodnevica je ispunjena ljubavlju, ali i pritiscima okoline koja ne prestaje komentirati našu ‘žensku vojsku’. Ova priča vodi vas kroz moju borbu sa stereotipima, obiteljskim sukobima i vlastitim strahovima dok čekam da saznam spol našeg desetog djeteta.
Od prvih dana života moje kćerke, Lejle, trudila sam se pružiti joj sve najbolje. Luksuzna odjeća, posebna pažnja i želja da ima ono što ja nikad nisam imala, doveli su me do sukoba s porodicom i osude okoline. Kroz suze i borbu s predrasudama, pitam se gdje je granica između ljubavi i pretjerivanja.
Sve je počelo jedne olujne noći kad je moj muž, Ivan, predložio da našeg sina Leona pošaljemo kod njegove majke u selo. Osjetila sam da iza toga stoji nešto više od obične brige, a svaki dan borbe za svoje dijete me lomio i iznutra i izvana. Ovo je priča o mojoj borbi, očaju i izborima koje sam morala napraviti za svoju obitelj.
Moje ime je Ivana i nikada neću zaboraviti dan kad sam rodila svog sina, a onda ga ostavila u bolnici. Ova priča je moj pokušaj da objasnim zašto sam to učinila, suočena s vlastitim demonima i pritiscima društva. Možda ćete me osuditi, ali možda ćete i razumjeti – jer život nije uvijek crno-bijel.
Moja svekrva, Jasna, tvrdila je da je preumorna da nam pomogne s našom bebom, ali kad je njena kćerka rodila, iznenada je postala puna energije. Osjećala sam se izdano i povrijeđeno, a moj muž Ivan prvi put je otvoreno stao na moju stranu. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja su ostala visjeti u zraku.
Dok sam se oporavljala od poroda i pokušavala pronaći mir u novoj ulozi majke, svakodnevne posjete i pozivi moje svekrve pretvarali su naš stan u poprište neizrečenih sukoba. Između pelena, neprospavanih noći i pokušaja da sačuvam vlastiti prostor, osjećala sam kako se gubim pod pritiskom očekivanja i tradicije. Pitam se gdje završava poštovanje prema obitelji, a gdje počinje pravo na vlastiti mir.
Moje ime je Ivana i svakog jutra vodim bitku između posla i majčinstva, dok mi majka, kojoj sam se nadala, okreće leđa. U ovoj priči otkrivam kako izgleda kad se obitelj ne može osloniti jedna na drugu, a svakodnevica postane borba za ravnotežu. Ponekad se pitam gdje sam pogriješila i ima li nade da pronađem rješenje bez da izgubim sebe.
Moja priča počinje u trenutku kada mi je telefon zazvonio, a srce mi je već znalo da me čeka još jedan zahtjev. Kroz suze i sjećanja, preispitujem svaki svoj korak kao majka, pitajući se gdje sam izgubila Milenu i sebe. Ovo je ispovijest o ljubavi, boli i granicama koje nikada nisam znala postaviti.
