Zovem se Maja i nikada nisam mislila da ću o svadbi svog sina saznati od susjede. Ta vijest me slomila, ali i natjerala da se suočim s istinom i potražim odgovore. Ovo je priča o šutnji, nerazumijevanju i mojoj borbi za pomirenje u našoj hrvatskoj obitelji.
Slučajno sam čula sina kako planira moj odlazak u dom za starije i prebacivanje stana na sebe. Osjećaji izdaje, tuge i straha preplavili su me, ali nisam znala kako mu to reći u lice. Ova priča je moj pokušaj da pronađem snagu i odgovor na pitanje: što učiniti kad te najbliži povrijede?
Sve je počelo jednim običnim vikendom, ali završilo je suzama i pitanjima koja mi ne daju mira. Moja želja da pomognem snahi pretvorila se u obiteljsku svađu, a sinovo razočaranje još uvijek odzvanja u meni. Jesam li pogriješila što sam ga pokušala zaštititi ili sam samo bila majka koja voli previše?
Od trenutka kad sam rodila Ivana, znala sam da ću mu dati sve što imam. Godinama sam radila dva posla, štedjela svaku kunu, sanjajući da mu jednog dana poklonim dom kakav ja nikad nisam imala. Sada, kad je odrasao i oženjen, njegova supruga Lejla želi prodati kuću koju sam s ljubavlju stvarala, a ja se pitam gdje sam pogriješila.
Nakon što sam otišla u mirovinu, sav svoj trud i ljubav uložila sam u kuhanje za sina Ivana i snahu Lejlu. Vjerovala sam da ih okupljam oko stola, ali umjesto zahvalnosti, dočekala me hladnoća i razočaranje. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti majka u današnjem vremenu.
Moj sin Dario se nakon razvoda vratio živjeti sa mnom u naš mali stan u Sarajevu. Dok pokušavam održati red i mir, suočavam se s vlastitim tugama, njegovim slomljenim srcem i pitanjem hoće li ikada ponovno pronaći sreću. Ova priča je o majčinskoj ljubavi, žrtvi i nadi u novi početak.
Moja majka, Jasna, uselila se kod mene bez najave nakon što je ostala sama. Naša svakodnevica postala je polje bitke između prošlosti i sadašnjosti, između ljubavi i zamjeranja. Kroz suze, svađe i tišinu, pokušavamo pronaći zajednički jezik i shvatiti što znači biti obitelj kad su rane još svježe.
Moj sin Filip bio je sve što sam imala nakon što nas je muž napustio. Godinama sam se borila da mu pružim sve, ali na kraju sam ostala sama, suočena s njegovom odlukom koja mi je slomila srce. Ovo je priča o boli, nesporazumima i nadi koja tinja čak i kad se čini da je sve izgubljeno.
Sve je počelo kad sam, iz suosjećanja, pozvala bivšu snahu Lejlu da se useli kod mene i mog sina Ivana nakon njihovog razvoda. Nisam mogla gledati kako ona i unuka Lana lutaju od podstanarstva do podstanarstva, dok je Ivan, moj sin jedinac, sve više tonuo u sebe. Sada, kad su svi pod istim krovom, osjećam da sam izgubila sina i pitam se jesam li napravila najveću grešku u životu.
Moj odrasli sin Ivan uvijek me izbjegavao, a ja sam godinama tražila opravdanja za njegovu udaljenost. Kada je završio u bolnici, upoznala sam ljude koji su ga znali na način o kojem nisam imala pojma, i suočila se s istinom o njegovom životu i našoj obitelji. Nikada nisam mislila da majka može tako malo znati o vlastitom djetetu.
Prodala sam kuću kako bih pomogla sinu Dariju da se izvuče iz dugova, vjerujući da je obitelj iznad svega. Tek kad je novac nestao, shvatila sam da ga je sve potrošio na kocku, a ja sam ostala bez doma i iluzija. Sada se pitam gdje sam pogriješila i ima li majčinska ljubav granice.
Stojim na tramvajskoj stanici u Sarajevu, dok mi srce puca gledajući sina Tarika kako prolazi pored mene bez riječi. Sjećanja na godine borbe, žrtve i samoće naviru, dok se pitam gdje sam pogriješila kao majka. U toj tišini između nas, shvaćam da ljubav ponekad nije dovoljna da zadrži porodicu na okupu.
