Moje ime je Lara i nikada neću zaboraviti noć kada su me izbacili s vlastite mature zbog cvjetne haljine. Dok sam uplakana sjedila na parkiralištu i zvala najbolju prijateljicu, osjećala sam se izdano i posramljeno. Ta noć me naučila koliko je teško biti drugačiji u malom gradu, ali i koliko je važno pronaći snagu u sebi i podršku u obitelji.
Zovem se Ivan, imam 88 godina i danas zatvaram vrata svoje željezarije nakon sedamdeset godina rada. Ova trgovina nije bila samo moj posao, već moj život, mjesto gdje su se isprepletale sudbine cijelog našeg malog grada. Dok mi ruke drhte nad ključevima, pitam se jesam li žrtvovao previše za posao koji mi je bio sve.
Jučer su mi na vrata došle majka i svekrva, svaka sa svojim suzama i zahtjevima. Stajala sam između njih, rastrgana između očekivanja porodice i vlastite boli. Ovo je priča o izdaji, pritisku i borbi za dostojanstvo žene u malom bosanskom gradu.
Jedne olujne večeri, kao dadilja, pogriješila sam i izazvala paniku u cijelom našem selu. Moja pogrešna procjena dovela je do toga da cijela zajednica traži dječaka koji nikada nije bio nestao. Ova priča je o krivnji, sramu i pokušaju da vratim povjerenje onih koje sam najviše povrijedila.
