Jedne kišne večeri, nakon trideset godina, susrela sam Damira, prijatelja iz mladosti. Taj susret probudio je u meni zaboravljene osjećaje i natjerao me da preispitam svoj život, brak i odnose s djecom. Moja kćerka Ivana nije mogla razumjeti moju promjenu, ali ja sam znala da više nikada neću biti ista žena.
Prodala sam svoj stan i preselila kod sina i snahe, vjerujući da ću pronaći toplinu i zajedništvo. Umjesto toga, osjećam se kao gost u vlastitoj obitelji, nepoželjna i suvišna. Svaki dan me boli spoznaja da sam izgubila i dom i osjećaj pripadnosti.
Moja kći Ivana ostala je udovica prerano, a njezina kći Lana nije mogla prihvatiti da život ide dalje. Godinama smo se borile s tugom, krivnjom i nesporazumima, dok nas sudbina nije natjerala da zamijenimo uloge. Tek tada sam shvatila koliko je teško pustiti prošlost i otvoriti srce novim počecima.
Zovem se Jasna i već godinu dana živim sa sinom i njegovom ženom, gdje sam svedena na ulogu sluškinje. Danas sam prvi put skupila hrabrosti da progovorim o svojim osjećajima i zapitam se gdje sam nestala u svemu tome. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem, ali i poziv svima koji su se ikada osjećali nevidljivo u vlastitom domu.
Deset godina sam supruga najstarijeg sina gospođe Zlate. Naša veza nikada nije bila jednostavna, ali večera koju je organizirala iz kreveta promijenila je sve. Ovo je priča o ponosu, nemoći i traženju svog mjesta u obitelji.
Moja mama, Ankica, preselila se kod mene nakon što je ostala sama. Iako sam je željela zaštititi i pružiti joj dom, osjećam da se povukla i da je postala gost u vlastitom životu. Kroz svakodnevne nesporazume i tišinu, pokušavam pronaći način kako da joj vratim osjećaj pripadnosti i topline.
Postala sam baka, ali umjesto radosti, osjećam se iskorišteno i nevidljivo. Moja kćerka i zet uzimaju moju pomoć zdravo za gotovo, a ja se pitam gdje su nestale moje želje i snovi. Ovo je priča o tome kako sam pokušala pronaći svoj glas u obitelji koja me vidi samo kao besplatnu dadilju.
