Nakon godina života u Zagrebu, suprug Ivan i ja preselili smo se na obalu prekrasnog jezera u Gorskom kotaru, sanjajući o miru i tišini. Umjesto toga, naš novi dom postao je stalna stanica za rodbinu, izvor neprestanih savjeta i nesuglasica. Tek kad sam naučila postaviti granice i reći „ne”, vratila sam sebi dio izgubljenog mira.
Moje ime je Ivana i godinama sam se borila s rođacima koji su bez najave dolazili na svaku našu obiteljsku proslavu, remeteći mir i planove. Ovo je priča o tome kako sam pokušala postaviti granice, suočavajući se s obiteljskim zamjerkama, osjećajem krivnje i vlastitim strahovima. Na kraju sam morala odlučiti što mi je važnije: mir u kući ili mir u srcu.
Nakon što smo suprug i ja ostvarili san o životu uz jezero, suočila sam se s neočekivanim izazovom: vlastita porodica pretvorila je naš dom u stalno okupljalište. Neprestane posjete, neželjeni savjeti i obiteljske svađe počeli su mi uništavati mir. Morala sam pronaći snagu da postavim granice i napokon izgovorim ono što sam godinama šutjela.
Moje ime je Zvonimir i ovo je priča o tome kako su me vjera i molitva održale na nogama dok sam pokušavao pomiriti ljubav prema sinu, njegovoj ženi i vlastitim roditeljskim očekivanjima. Kroz bolne razgovore, neizgovorene riječi i tihe molitve, naučio sam da mir ne dolazi uvijek izvana, već iznutra. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u obiteljskim nesuglasicama koje su prijetile da nas zauvijek razdvoje.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o tome kako su mi najbliži ljudi pretvorili stan u besplatan hostel, dok nisam skupila snagu da postavim granice. Kroz bolne konflikte s prijateljima i porodicom, naučila sam koliko je važno poštovati sebe i reći ‘ne’, čak i kad te drugi zbog toga osuđuju. Na kraju sam se zapitala: Da li sam pogrešila što sam izabrala svoj mir umesto tuđe udobnosti?
Živim s roditeljima, mužem i dvoje djece u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevne svađe, nedostatak privatnosti i osjećaj gušenja prijetili su da unište našu obitelj, ali vjera i molitva su mi dale snagu da izdržim. Ova priča je o tome kako sam naučila opraštati, voljeti i pronaći mir u najtežim trenucima.
Od prvog dana kad sam zakoračila u kuću svog muža, osjećala sam hladnoću pogleda njegove majke. Svaka riječ, svaki moj pokret, bio je pod povećalom, a molitva je postala moj jedini izlaz. Ovo je priča o borbi, vjeri i traženju mira u srcu tuđe kuće.
Moje ime je Lejla i već trideset godina živim s roditeljima u malom stanu u Sarajevu. Svakodnevni sukobi, nedostatak privatnosti i osjećaj zarobljenosti doveli su me do ruba, ali sam kroz vjeru i molitvu pronašla snagu da izdržim. Ovo je priča o tome kako sam naučila opraštati, voljeti i pronaći mir u najtežim trenucima.
