Zovem se Ivana i radim kao medicinska sestra u bolnici u Zagrebu. Prije nekoliko tjedana primili smo stariju gospođu, Mariju, koja je unatoč godinama zračila toplinom i humorom. Nisam ni slutila da će njezina priča i jedan neočekivani posjet potpuno promijeniti moj pogled na obitelj i oprost.
Odrasla sam uz baku, dok je majka birala svoj novi život i muža umjesto mene. Sada, nakon godina šutnje i boli, majka traži utočište u mom domu, pozivajući se na to što me rodila. Suočena s prošlim ranama i sadašnjim dilemama, pitam se: gdje su granice oprosta i dužnosti prema roditelju koji te je napustio?
Moja supruga Ivana me napustila, ali ono što me slomilo nije bio samo njezin odlazak, već i to što je ostavila našu djecu. Kroz bol, izdaju i svakodnevne borbe, pokušavam pronaći snagu za sebe i svoju djecu. Ovo je priča o gubitku, oprostu i traženju smisla u ruševinama obitelji.
Moje ime je Sanja i nikada nisam mislila da ću postati baka sa samo četrdeset godina. Kada sam prvi put ugledala svog unuka u bolnici, svijet mi se srušio – ne zbog njega, već zbog istine koju sam predugo skrivala. Ova priča je o tome kako nas prošlost sustigne kad se najmanje nadamo i kako ljubav može pobijediti i najdublju bol.
Moje ime je Emilia. Nakon što me muž ostavio s djetetom u hladnom, napuštenom domu, morala sam pronaći snagu koju nisam znala da imam. Ovo je priča o izdaji, boli i ponovnom rađanju.
U jednom zagrebačkom predvečerju, moja kćerka Lana i ja ostale smo same, svaka sa svojom boli – nju je ostavio dečko, mene muž. Dok smo plakale na istom kauču, počele smo otkrivati koliko nas povezuje i koliko je teško pronaći snagu kad te najbliži iznevjere. Ova priča je o majčinskoj i kćerinskoj boli, ali i o traženju nade kad se čini da je sve izgubljeno.
