Prije deset godina mama mi je poklonila svoju staru kuću, misleći da će mi tako olakšati život. Umjesto toga, naš odnos se pretvorio u beskrajnu borbu za granice, ljubav i slobodu. Danas, dok gledam svog sina kako se igra u dvorištu, pitam se jesam li ikada zaista postala vlasnica svog života.
Ja sam Ivana, djevojka iz Zagreba kojoj je baka ostavila stan u naslijeđe, ali moja majka, Dubravka, odbija mi ga predati. Svakodnevno se borim s osjećajem nepravde, krivnje i nemoći dok gledam kako se obiteljske veze kidaju zbog pohlepe i straha od samoće. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pitanje: koliko smo spremni žrtvovati za mir u obitelji?
Moje ime je Ljiljana i ovo je priča o tome kako je odluka moje majke da kuću ostavi mom starijem sinu, Filipu, unijela nemir u našu porodicu. Osjećam se rastrgano između želje da zaštitim oba svoja sina i poštovanja prema majčinoj volji. Ova priča je o ljubavi, nepravdi i pitanjima koja nas tjeraju da preispitamo što zaista znači biti porodica.
Moje ime je Ana i nakon smrti roditelja, brata i bake, naslijedila sam nekoliko kuća koje su mi donijele više tuge nego radosti. Umjesto mira, naslijeđe je otvorilo stare rane, izazvalo pohlepu i svađe među rodbinom, a mene ostavilo u vrtlogu samoće i borbe za vlastiti identitet. Kroz svakodnevne sukobe, izdaje i bolne uspomene, pokušavam pronaći snagu da zaštitim ono malo što mi je ostalo – sebe.
Od trenutka kada sam zakoračila u dvorište naše stare kuće, osjećala sam kako mi srce lupa u grlu. Moj polubrat Josip, uz podršku našeg oca, tvrdio je da kuća pripada njemu, iako je baka jasno ostavila meni. Ova priča je o borbi za pravdu, obiteljskim ranama i pitanju što zapravo znači dom.
Sve je počelo jedne olujne noći kad sam, drhteći od straha i tuge, shvatila da baka više ne prepoznaje ni mene ni naš dom. Naslijedila sam njen stan u Sarajevu, ali s tim je došla i odgovornost o kojoj nisam ni sanjala. Kroz svakodnevne borbe s njenim zaboravom, porodične svađe i vlastite sumnje, učim što znači voljeti, opraštati i nositi se s prošlošću koja ne prestaje kucati na vrata.
