Moja kćerka Zuzana zamjera mi što joj ne mogu financijski pomoći kao njezini bogati svekar i svekrva. Kao udovica s malom mirovinom, osjećam se bespomoćno i povrijeđeno jer ljubav i podrška koju joj pružam nisu dovoljne. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i pokušaj da pronađem most između nas, unatoč novcu koji nas razdvaja.
Moje ime je Ljiljana i nakon razvoda, vrt i pravljenje domaćih džemova postali su moj spas. No, kad sam otkrila da snaha Lejla moje džemove poklanja dalje, osjećala sam se izdano i neshvaćeno. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješila i što zapravo znači biti cijenjen u vlastitoj obitelji.
Odrasla sam u Sarajevu, gdje su mi djed i baka bili drugi roditelji. Djed je bio moj heroj, ali odnos s bakom bio je pun boli i nerazumijevanja. Ova priča je moj pokušaj da shvatim zašto ljubav nije uvijek uzvraćena i kako se nositi s obiteljskim tajnama.
Moje ime je Lejla i oduvijek sam osjećala da se ne uklapam u sivilo svog grada. Dok sam pokušavala pronaći smisao i boje u svakodnevici, suočila sam se s nerazumijevanjem porodice, prijatelja i vlastitim strahovima. Ova priča je moj pokušaj da pronađem sebe kroz umjetnost, ljubav i gubitak.
Godinama sam pokušavala usrećiti svoju snahu poklonima, ali svaki moj trud završavao je razočaranjem i nesporazumima. Nakon što sam dosegla točku pucanja, odlučila sam prestati s darivanjem i suočiti se s istinom o našem odnosu. Tek tada smo obje pronašle put do međusobnog poštovanja i razumijevanja.
Zovem se Lidia i pišem o danu kada mi je ćerka, Milica, rekla da napustim naš dom. Tog dana su isplivale na površinu sve naše porodične tajne, razočaranja i neizgovorene riječi, a ja sam prvi put u životu osjetila što znači biti stranac u vlastitoj kući. Ovo je priča o gubitku, nerazumijevanju i borbi za oproštaj.
