Moje ime je Ivana i već pet godina živim s osjećajem krivnje jer sam svojim riječima pokrenula razvod roditelja. Odrasla sam u Sarajevu, u obitelji gdje su svađe bile svakodnevica, a moj pokušaj da zaustavim bol doveo je do još većeg sloma. Danas, s dvadeset i dvije godine, pitam se jesam li mogla drugačije i hoću li ikada oprostiti sebi.
Ovo je priča o mojoj najvećoj grešci – trenutku kad sam pobjegao od odgovornosti i ostavio svoju obitelj kad sam saznao da ću postati otac trojki. Godinama kasnije, vraćam se u rodni Osijek, suočen s vlastitom krivnjom i nadom da ću dobiti oprost od djece i žene koju sam volio. Ovo je priča o strahu, grižnji savjesti i traženju iskupljenja.
Ovo je priča o meni, samohranoj majci iz Zagreba, koja je cijeli život radila dva posla kako bi prehranila sina Ivana i kćer Anu. Nakon godina borbe, suočavam se s najtežom odlukom – da svom sinu ne ostavim nasljedstvo, iako ga volim više od svega. Ova odluka proizašla je iz boli, razočaranja i nade da će ga natjerati da preispita svoj život.
Moje ime je Ivana i zaručena sam za čovjeka kojeg volim, ali njegova kćer iz prvog braka postala je izvor moje nesigurnosti. Kroz svakodnevne borbe, ljubomoru i osjećaj nepripadanja, pokušavam pronaći svoje mjesto u njihovom životu. Ovo je priča o tome kako sam se suočila s vlastitim strahovima i pitanjem: mogu li ikada biti dovoljno dobra za njih oboje?
Od trenutka kada sam zakoračila u dvorište naše stare kuće, osjećala sam kako mi srce lupa u grlu. Moj polubrat Josip, uz podršku našeg oca, tvrdio je da kuća pripada njemu, iako je baka jasno ostavila meni. Ova priča je o borbi za pravdu, obiteljskim ranama i pitanju što zapravo znači dom.
Sjedim na starom kauču u malom zagrebačkom stanu, dok se muž i ja svađamo zbog njegovih roditelja koji, iako imućni, ne žele pomoći da kupimo vlastiti dom. Svakodnevne frustracije, osjećaj nepravde i generacijski jaz prijete da unište naš brak. Pitam se, vrijedi li žrtvovati obiteljsku sreću zbog tuđih očekivanja i novca?
Moje ime je Ivona i moj svijet se srušio kad sam otkrila tajni račun svog muža Dalibora. Kroz bol, izdaju i obiteljske sukobe, pokušavam pronaći snagu za oprost i novi početak. Ovo je priča o traženju sebe među ruševinama svega što sam mislila da imam.
Nakon očeve smrti, naša obitelj se raspala zbog borbe za nasljedstvo. U kući punoj uspomena, svaka riječ postala je oružje, a brat i sestra više nisu bili isti ljudi. Ostala sam sama s pitanjem: vrijedi li išta više od mira i ljubavi koje smo izgubili?
Moje ime je Ljiljana. Nakon što mi je zet Ivan zabranio da viđam unuku Emu zbog slatkiša koje sam joj davala, moj svijet se srušio. Sada se pitam jesam li zaista pogriješila ili je ovo samo još jedna žrtva koju svaka baka mora podnijeti zbog ljubavi prema unučadi.
Od trenutka kad mi je muž rekao da moram napustiti posao i brinuti se o njegovoj majci, osjećala sam se kao da nestajem. Svakodnevno sam se borila s očekivanjima, krivnjom i vlastitim granicama, dok nisam skupila snagu reći – dosta. Danas se pitam koliko nas živi tuđe živote, zaboravljajući na sebe.
Moja svekrva, Jasna, tvrdila je da je preumorna da nam pomogne s našom bebom, ali kad je njena kćerka rodila, iznenada je postala puna energije. Osjećala sam se izdano i povrijeđeno, a moj muž Ivan prvi put je otvoreno stao na moju stranu. Ova priča je o boli, razočaranju i pitanjima koja su ostala visjeti u zraku.
Oduvijek sam sanjala da budem voljena baka, ali način na koji moja snaha Mirela odgaja unuke sve više razara našu obitelj. Osjećam se nemoćno dok gledam kako nestaju vrijednosti koje sam cijeli život gradila. Pitanje je: mogu li još nešto promijeniti ili je naša obiteljska sreća zauvijek izgubljena?
