Moje ime je Ivana i nikada nisam vjerovala da će novac razoriti ono što smo godinama gradili kao obitelj. Kad je brat tražio pozajmicu, a otac se tome usprotivio, naš dom se pretvorio u bojno polje. Vjera i molitva bili su mi jedini oslonac dok sam pokušavala spasiti ono malo povjerenja što nam je ostalo.
Od prvog trenutka kad smo krenuli tražiti stan, znala sam da neće biti lako. Suživot s mužem i njegovom majkom, Senkom, postao je svakodnevna borba za moj prostor i identitet. Pitanje je: koliko dugo mogu izdržati prije nego što izgubim samu sebe?
Nakon rođendana svog unuka, otkrila sam da novac koji sam dala sinu za njega nikada nije stigao do djeteta. Ta spoznaja otvorila je stare rane i razotkrila napetosti koje su godinama tinjale ispod površine, osobito otkako se moj sin Ivan ponovno oženio s Lejlom. Ovo je moja priča o izdaji, nepovjerenju i borbi da sačuvam obitelj u svijetu gdje vanjski utjecaji mogu uništiti i najčvršće veze.
Jednog običnog popodneva poslala sam svoje dvije kćeri, Lejlu i Amru, u trgovinu. Samo se Amra vratila kući. Od tog trenutka moj život je postao borba s krivnjom, strahom i nadom koja nikad ne umire.
Jedne večeri, nakon godina tihe žrtve, skupila sam hrabrost reći gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina poslužiteljica. Dok sam godinama brinula o njoj, njezina kći Ivana dolazila je samo kad je morala, a ja sam nosila teret njihove obiteljske šutnje i nepravde. Ovo je moja priča o granicama, krivnji i tihoj ženskoj pobuni.
Moj život se pretvorio u beskrajni krug kuhanja, jer moj muž Refik odbija jesti išta što nije svježe pripremljeno. Svakodnevno se borim s umorom, osjećajem nepravde i pitanjem – gdje je granica kompromisa u braku? Ova priča je moj vapaj za savjetom, ali i ogledalo mnogih žena na Balkanu.
Moje ime je Ivana i svakodnevno balansiram između zahtjeva svoje majke i vlastitih potreba. Otkako je otišla u mirovinu, njezini prigovori postali su glasniji, a moj osjećaj krivnje dublji. Kroz ovu priču pokušavam pronaći odgovor na pitanje: gdje sam ja u svemu tome?
Jedne olujne večeri, dok sam uspavljivala sina, na vrata je pokucala moja svekrva, uplakana i slomljena. Naša obitelj već je bila ranjena godinama borbe s neplodnošću i suprugovom izdajom, ali njezina bol te noći otvorila je stare rane i pokrenula lavinu neizgovorenih riječi. Ovo je priča o povjerenju, gubitku i pitanjima koja nikada ne prestaju boljeti.
Odrasla sam uz baku, dok je majka birala svoj novi život i muža umjesto mene. Sada, nakon godina šutnje i boli, majka traži utočište u mom domu, pozivajući se na to što me rodila. Suočena s prošlim ranama i sadašnjim dilemama, pitam se: gdje su granice oprosta i dužnosti prema roditelju koji te je napustio?
Moja svekrva, Marija, već pola godine živi s nama nakon operacije koljena. Moj muž Ivan je presretan što mu je majka tu, ali ja osjećam da gubim svoj dom i privatnost. Svakodnevne tenzije, neizgovorene riječi i obiteljske tajne prijete da nas potpuno razore.
Oduvijek sam željela biti bliska sa svojom obitelji, ali snaha me godinama držala na distanci. Sada, kad joj je teško, očekuje moju pomoć, iako me prije nije željela u svom životu. Pitam se mogu li popraviti odnose nakon godina hladnoće i nepovjerenja.
Moja najbolja prijateljica, Ivana, postala je majka i naš odnos se iz temelja promijenio. Osjećam kako gubim osobu koja mi je bila najbliža, dok se ona potpuno posvećuje svom sinu, zaboravljajući na naše zajedničke trenutke i mene samu. Kroz bol, ljubomoru i nadu, pitam se ima li naša veza još šanse ili je vrijeme da pustim ono što smo imale.
