Ja sam Ivana, i ono što je započelo kao običan dan pretvorilo se u noćnu moru. Kroz kameru za nadzor vidjela sam nešto što me natjeralo da preispitam povjerenje u vlastitu obitelj. Sad, dok mi se brak i odnosi raspadaju pred očima, pitam se jesam li pogriješila ili sam samo previše sumnjičava.
Moja snaha, kojoj sam uvijek bila oslonac, iznenada je počela udaljavati moje unuke od mene. Prvi put sam to osjetila kad je moja unuka, s kojom sam bila nerazdvojna, prestala odgovarati na moje poruke. Kroz bol i sumnje, otkrila sam istinu koja me zauvijek promijenila.
Moje ime je Ljiljana i već godinama živim sama u malom stanu u Novom Zagrebu. Oduvijek sam voljela životinje, a moji psi, Bobo i Lajka, postali su mi obitelj nakon što mi je muž preminuo. Sukob s mojom snahom Anelom oko toga kako trošim svoju mirovinu na pse, dok ona tvrdi da njezina djeca nemaju dovoljno voća, doveo je do duboke podjele u našoj obitelji.
Zovem se Goran i otac sam šesnaestogodišnje Lane. Moja priča je o boli i nemoći koju sam osjetio kad sam shvatio kako novac i društveni status razdvajaju djecu u elitnoj zagrebačkoj gimnaziji. U pokušaju da se borim protiv te nepravde, suočio sam se s posljedicama koje su zauvijek promijenile mene i moju obitelj.
Na dan kad smo se okupili zbog podjele nasljedstva, osjećala sam kako mi srce lupa u grlu. Oduvijek sam bila ona koja popušta, ali ovaj put, kad sam prepustila svoj dio bratu Dini, nisam očekivala ništa zauzvrat. No, ono što se dogodilo na tom okupljanju s mamom Marijom i tetkom Ankom promijenilo je sve – i mene samu.
Moja svakodnevica je borba između ljubavi prema mužu i majčine osude. Dok se muž bori za našu egzistenciju, ja se brinem o našem autističnom sinu, a majčine riječi samo produbljuju našu bol. Svaki dan tražim snagu da izdržim, nadajući se da će jednog dana razum prevladati.
Od trenutka kada mi je suprug rekao da moramo prodati stan kako bismo spasili njegovu obitelj od dugova, osjetila sam kako mi se svijet ruši. Godinama sam bila tiha, popuštala i žrtvovala se, ali ovaj put odlučila sam stati na kraj tome i boriti se za sebe. Ovo je priča o granicama, obiteljskim sukobima i hrabrosti da kažem: dosta je.
Sve je počelo onog dana kada sam potpisao papire i prepustio svoj dio kuće bratu. Nisam mogao ni zamisliti da će taj čin pokrenuti lavinu nesporazuma, ogorčenosti i tišine među nama. Danas, dok gledam prazne zidove i slušam tišinu u telefonu, pitam se jesam li izdao sebe ili svoju obitelj.
Moja svekrva nas je pozvala na ljetovanje na more, ali u meni se odmah probudio otpor. Prošle godine sve je završilo katastrofalno, a ove godine sam odlučila postaviti granice. No, obiteljske veze i očekivanja pokazale su se snažnijima nego što sam mislila.
Ovo je moja priča o tome kako me vlastiti sin, Ivan, izdao nakon što sam mu prepustila sve što sam godinama gradila. Ostala sam bez doma, povjerenja i nade, ali sam kroz bol pronašla snagu da se ponovno izgradim. Moje riječi su vapaj svima koji su doživjeli izdaju od najbližih – niste sami.
Kad sam imala 26 godina, udala sam se za Ivana i vjerovala da gradimo dom za našu budućnost. Nakon što me ostavio s malim sinom i kućom punom uspomena, morala sam se suočiti s njegovom majkom, gospođom Milenom, koja je tvrdila da kuća pripada njezinom unuku i da je ja ne smijem dijeliti ili prodati. Ovo je priča o borbi za dom, dostojanstvo i pravo na novi početak.
Zovem se Dario Kovačević i samohrani sam otac četvero djece. Moj život se preokrenuo te noći kad sam najstarijeg sina, Ivana, ostavio da pazi na mlađu braću i sestre, a sve je završilo u policiji i na sudu. Ovo je priča o krivnji, obiteljskim sukobima i vječitom pitanju: što znači biti dobar roditelj?
