U gluho doba noći, s dvoje djece za ruku, bježim iz stana koji je postao zatvor. Očajnički tražim pomoć kod najbolje prijateljice, ali njezin muž mi zatvara vrata pred nosom. Ostajem sama na stubištu, boreći se s vlastitim strahovima i pitanjem: ima li za nas još ikakve nade?
Jedne ledene zimske večeri, dok mi je želudac krčao od gladi, skupila sam hrabrost i zamolila mamu za komad kruha. Umjesto topline, dočekala me šamarčina koja mi je zaledila obraze i srce. Ovo je priča o mojoj borbi s obiteljskim nasiljem, o tome kako sam preživjela i pronašla tračak nade tamo gdje ga više nisam očekivala.
Zovem se Katarina. Godinama sam vjerovala da je ljubav žrtvovati sve za muža, ali sam polako shvatila da sam izgubila sebe u njegovoj sjeni. Ovo je priča o mojoj borbi za slobodu i dostojanstvo, ispod istog krova pod kojim sam bila zarobljena.
Nikada neću zaboraviti dan kad sam, u osmom mjesecu trudnoće, osvojila milijune na lotu. Umjesto sreće, dočekali su me udarci, pohlepa i izdaja od ljudi koje sam najviše voljela. Ovo je priča o tome kako sam pronašla snagu da se izborim za sebe i svoje dijete.
Moje ime je Ivana i odrasla sam u malom slavonskom selu, gdje se obiteljske tajne skrivaju iza zatvorenih vrata. Godinama sam trpjela nasilje svog brata, dok su roditelji okretali glavu, vjerujući da je njegova budućnost važnija od mog bola. Tek kad je učiteljica iz škole primijetila modrice i pružila mi ruku, shvatila sam da imam pravo na istinu i sigurnost, ali i da oprost nije jednostavan.
U gluho doba noći, s dvoje djece u naručju, pobjegla sam iz vlastitog doma, bježeći od muževljeve ruke koja je postala prijetnja. Umjesto sigurnosti kod roditelja i sestre, dočekale su me hladne riječi i zaključana vrata. Ta noć me naučila što znači biti sam, ali i koliko snage ima u majčinskom srcu.
Od trenutka kada sam se udala za Adnana, vjerovala sam da ljubav znači žrtvu. Godinama sam mu predavala svoju plaću i dopuštala mu da odlučuje o svemu, sve dok nisam shvatila da sam izgubila sebe. Ovo je priča o mojoj borbi s ovisnošću, sumnjom i čežnjom za slobodom.
Usred noći, bježeći s djecom od suprugove agresije, tražim spas kod najbližih, ali nailazim na hladnoću i odbijanje. Ta noć mi je slomila iluzije o obitelji i prijateljstvu, ali me naučila koliko sam zapravo jaka. Sada se pitam: koliko nas još šuti i trpi, jer se bojimo da će nas svi ostaviti same?
Godinama sam svu svoju plaću predavala mužu, vjerujući da tako pokazujem ljubav. S vremenom sam izgubila kontrolu nad vlastitim životom, a svaki moj korak bio je pod njegovim nadzorom. Ovo je moja borba između straha, sumnje i želje za slobodom.
Usred hladne sarajevske noći, s dvoje djece i jednim koferom, napustila sam muža nasilnika. Godinama sam se borila s osudom, siromaštvom i odbacivanjem vlastite porodice. Danas, kad gledam unatrag, pitam se ima li svaka žena snage da preživi ono što sam ja prošla.
Jedne olujne noći pobjegla sam s dvoje male djece iz vlastitog doma, bježeći od muževljeve ruke i lažnog mira. Vjerovala sam da će me roditelji zagrliti i zaštititi, ali naišla sam na hladnoću i zatvorena vrata. Ta noć me naučila što znači biti sam, ali i koliko snage ima u majčinskoj ljubavi.
Te noći, dok sam s Lejlom i Emirom stajala u hladnom hodniku, osjećala sam kako mi se život raspada. Godinama sam trpjela zlostavljanje, a kad sam napokon pobjegla, shvatila sam da je društvo često slijepo za tuđu patnju. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv na buđenje – jer svaka Lejla i svaki Emir zaslužuju sigurnost i ljubav.
