Imam 67 godina i osjećam se sve usamljenije. Moja djeca ne žele da živim s njima, a ja se borim s osjećajem odbačenosti i strahom od budućnosti. Ovo je moja priča o potrazi za mirom i prihvaćanjem u vlastitoj obitelji.
Moj sin mi je poslao poruku da nisam dobrodošla na rođendan svog unuka jer bih navodno pokvarila atmosferu. Kroz ovu priču vodim vas kroz svoje misli, sjećanja i bolni obiteljski sukob koji je sve promijenio. Pitam se: kada ljubav više nije dovoljna?
Moje ime je Dario i cijeli život sam osjećao da sam višak u vlastitoj obitelji. Odrastao sam uz očuha koji me nikada nije prihvatio kao svoga, a majka je bila rastrgana između ljubavi prema meni i želje da sačuva svoj brak. Ovo je priča o tome kako sam naučio tražiti svoje mjesto pod suncem, usprkos svemu.
Moje ime je Ivana i osjećam se kao gost u vlastitom domu otkako sam se udala za Dinu, čovjeka kojeg volim, ali koji je uvijek na raspolaganju svom sinu iz prvog braka. Svaki dan borim se s osjećajem odbačenosti i pitanjem gdje je moje mjesto u ovoj novoj, zakrpanoj porodici. Tražim odgovore i podršku jer više ne znam kako dalje.
Moj sin Filip bio je sve što sam imala nakon što nas je muž napustio. Godinama sam se borila da mu pružim sve, ali na kraju sam ostala sama, suočena s njegovom odlukom koja mi je slomila srce. Ovo je priča o boli, nesporazumima i nadi koja tinja čak i kad se čini da je sve izgubljeno.
Stojim na tramvajskoj stanici u Sarajevu, dok mi srce puca gledajući sina Tarika kako prolazi pored mene bez riječi. Sjećanja na godine borbe, žrtve i samoće naviru, dok se pitam gdje sam pogriješila kao majka. U toj tišini između nas, shvaćam da ljubav ponekad nije dovoljna da zadrži porodicu na okupu.
Došla sam s Evom, kćeri, i domaćim kolačem, nadajući se toplom dočeku kod roditelja. Umjesto toga, dočekala nas je tišina, hladnoća i zatvorena vrata, a kolač je ostao netaknut u frižideru. Taj dan me natjerao da preispitam što zaista znači obitelj i gdje završava bezuvjetna ljubav.
