Ja sam Dario Kovačević, samohrani otac četvero djece iz Sarajeva. Jedne sudbonosne noći, dok sam najstarijeg sina, Adnana, ostavio na čuvanju mlađoj sestri, dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo naš život i gurnulo me u vrtlog sudskih bitaka i obiteljskih sukoba. Ovo je priča o krivnji, borbi za povjerenje i vječnom pitanju: kada smo zapravo dobri roditelji?
Moja snaha Lejla me zove u suzama jer moj sin više ne pomaže u kući. Sjećam se kako sam je upozoravala da ne radi sve umjesto njega, ali sada osjećam nemoć i krivnju. Ovo je priča o obiteljskim navikama, neizgovorenim zamjerkama i pitanjima odgovornosti koja nas sve ponekad zabole.
Moja majka je umirala, a ja sam bio prisiljen preuzeti odgovornost za svoju mlađu sestru Anu, koja je rođena s teškim oblikom cerebralne paralize. U trenutku kad sam izgubio majku, morao sam birati između vlastitih snova i žrtvovanja za obitelj. Ova priča je o boli, ljubavi, krivnji i borbi za dostojanstvo u društvu koje često okreće glavu od tuđih problema.
U malom bosansko-hrvatskom gradiću, preuzimam brigu o zanemarenoj djeci svog brata. Suočavam se s njegovim propustima i vlastitim granicama, dok pokušavam djeci pružiti ono što im je uskraćeno. Kroz bolne razgovore i obiteljske sukobe, otkrivam što znači biti obitelj i gdje leži prava snaga ljubavi.
Sve se srušilo kad sam saznala da je moj brat Ivan razbio moj auto, a mama mi to prešutjela. Povjerenje, odgovornost i stare rane isplivale su na površinu, dok sam ja ostala ona koja je ‘previše burna’. Jesam li zaista loša osoba jer sam tražila istinu i pravdu u vlastitoj obitelji?
Moje ime je Ivana i mislila sam da sam spremna za majčinstvo, ali kad se rodila naša kćerka, roditelji i svekrva koji su obećavali pomoć jednostavno su nestali. Ostali smo sami, iscrpljeni i zbunjeni, dok su se naši snovi o podršci i zajedništvu pretvorili u tišinu i izgovore. Ovo je priča o razočaranju, borbi i pitanjima koja još uvijek odzvanjaju u meni.
Jednog običnog popodneva, moj sin Ivan mi je priznao da je možda otac šestogodišnjeg dječaka za kojeg nikada nije znao. Od tog trenutka, naš život se pretvorio u vrtlog sumnji, straha i nade, dok smo pokušavali pronaći odgovore i suočiti se s prošlošću. Ova priča je o obitelji, istini i hrabrosti da se suočimo s onim što nas najviše plaši.
Moje ime je Ivana i već mjesecima živim između dvije vatre: brige za svoju majku Anicu i odgovornosti prema tetki Ljubici, koja je ostala sama u staroj kući. Svaki dan osjećam kako me razdire osjećaj krivnje, dok pokušavam pronaći rješenje koje nikoga neće povrijediti. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv svima koji su se našli u sličnoj situaciji da podijele svoje misli i iskustva.
Na rođendanu svoje kćeri, suočila sam se s majčinom izdajom i zahtjevom koji je zauvijek promijenio našu obitelj. Stare rane i neizgovorene istine eksplodirale su pred svima, ostavljajući me rastrganu između lojalnosti prema roditeljima i odgovornosti prema vlastitoj djeci. Sada se pitam gdje je granica između prošlosti i budućnosti, i kako izabrati stranu kad obje bole.
Moje ime je Ana i cijeli život sam bila u sjeni svog brata Leona, majčinog mezimca. Sada, kad je majka teško bolesna, svi očekuju da joj budem uz bok, ali u meni se bore bijes, tuga i osjećaj nepravde. Ova priča je moj pokušaj da shvatim – jesam li ja zaista dužna zaboraviti sve rane iz djetinjstva i biti ta koja će nositi teret brige?
Ležim pored majčinog kreveta, dok mi šapće posljednje riječi i moli me da brinem o svojoj sestri Lejli. Njena bolest je sve uzela, a mene je ostavila s teretom odgovornosti i krivnje. Kroz borbu s očevom hladnoćom, Lejlinom bolešću i vlastitim snovima, pokušavam pronaći smisao i oprost.
Sve je počelo kad sam svojoj kćeri Emmi dopustila da živi u stanu koji sam naslijedila od roditelja. Nisam ni slutila koliko će ta odluka uzdrmati našu obitelj i otvoriti stare rane. Ovo je priča o povjerenju, granicama i onome što dom zaista znači.
