Od prvog dana svog života osjećala sam težinu očekivanja i krivnje, rastući u sjeni bolesnog brata i majčine bijesne tišine. Moj odlazak iz doma razbio je ionako krhke porodične odnose, ali pružio mi je i priliku da napokon upoznam sebe, daleko od neprestanih optužbi. Danas, na sigurnom ali i dalje ranjivom mjestu, stalno se pitam: smijem li ikada potpuno pripadati sebi nakon svega što sam ostavila iza sebe?