Zovem se Lucija i prošlog ljeta sam doživjela najtežu obiteljsku dramu na odmoru s muževom porodicom. Ove godine opet me zovu, ali još uvijek osjećam gorčinu, tjeskobu i strah da ću izgubiti sebe ako opet pristanem. Ovo je moja priča o tome kako more može biti i blagoslov i prokletstvo.
Najnapetiji trenutak mog života bio je kada sam, iscrpljena od posla i svakodnevnih briga, ušla u svoj stan i zatekla haos i miris tuđe hrane. Majka, koja mi nikada nije pomogla oko kredita, pustila je mog brata da se useli dok sam sa porodicom pokušavala da odmorim na Zlatiboru. Ovo je priča o tome kako su novac, zavist i očekivanja razbili našu porodicu.
Moja svekrva nas je pozvala na ljetovanje na more, ali u meni se odmah probudio otpor. Prošle godine sve je završilo katastrofalno, a ove godine sam odlučila postaviti granice. No, obiteljske veze i očekivanja pokazale su se snažnijima nego što sam mislila.
Sve je trebalo biti savršeno: ljeto, more, supruga i naša kćerka, ali onda se pojavila moja svekrva, bez najave, i sve se pretvorilo u kaos. Svaka naša odluka, svaki trenutak mira, bio je pod njenim budnim okom i kritikom. Na kraju sam se morao zapitati: gdje je granica između poštovanja prema obitelji i zaštite vlastite sreće?
