Moje ime je Ljiljana i već godinama živim sama u malom stanu u Novom Zagrebu. Oduvijek sam voljela životinje, a moji psi, Bobo i Lajka, postali su mi obitelj nakon što mi je muž preminuo. Sukob s mojom snahom Anelom oko toga kako trošim svoju mirovinu na pse, dok ona tvrdi da njezina djeca nemaju dovoljno voća, doveo je do duboke podjele u našoj obitelji.
Moje ime je Sanja i još uvijek pamtim noć kad mi je Ivan, moj muž, rekao da ne može napustiti svoju majku. U toj jednoj rečenici srušio se moj svijet, a ja sam ostala između ljubavi prema njemu i osjećaja da nikad neću biti na prvom mjestu. Ovo je priča o borbi za vlastiti glas, o boli, ali i o traženju harmonije u obitelji gdje su granice često zamagljene.
Došla sam iz malog mjesta kod sina Roberta i snahe Ele u Zagreb, nadajući se odmoru i zajedničkim trenucima. Umjesto toga, našla sam se u njihovom stanu prepunom nereda, čisteći i kuhajući bez riječi zahvalnosti. Ova priča je moj vapaj svim roditeljima i mladima – gdje je nestalo poštovanje i zahvalnost?
