Jedne olujne noći, dok sam čistila vilu na Tuškancu, spasila sam život malom dječaku kojeg je majka zanemarila. Zbog svog čina bila sam osuđena i otpuštena, ali sam jedina mogla vratiti dijete u život. Ovo je moja priča o osudi, majčinskoj ljubavi i borbi protiv predrasuda.
Moja priča počinje u malom mjestu kraj Doboja, gdje sam kao samohrana majka morala izdržati poglede, šaputanja i očekivanja cijele mahale. Prošla sam kroz samoću, sramotu i borbu za dostojanstvo, da bih na kraju shvatila da jedino sebi dugujem objašnjenje. Danas sam ponosna što sama odgajam kćerku, iako ožiljci prošlosti još uvijek znaju zaboljeti.
U jednoj godini postala sam majka troje djece, iako nisu trojke. Suočila sam se s osudama, samoćom i vlastitim strahovima, ali pronašla sam snagu u sebi i ljubavi prema svojoj djeci. Ovo je priča o preživljavanju, oprostu i nadi u društvu koje često ne prašta.
