Odmalena sam bila tatina ‘Bundeva’, ali iza tog nadimka krila se cijela povijest neizgovorenih očekivanja i obiteljskih pravila. Kroz godine sam gledala kako moj otac određuje tko vrijedi, tko smije, tko je ‘muško’, a tko nije – i kako to razara odnose među nama. Tek kad sam se udala i gledala svog muža kako pokušava pomoći, shvatila sam koliko su te riječi duboko urezane u mene.
Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam zatekla kćerku Lejlu kako se grči od bolova, a na štednjaku kuha supa za svog muža. Tog dana sam shvatila koliko je duboko zarobljena u braku u kojem se njezine potrebe ne vide. Dok smo jurile prema bolnici, molila me da nastavim brinuti o njenom mužu, a ja sam se pitala gdje smo kao društvo pogriješili.
Moje ime je Vesna i cijeli život sam bila ponosna na svoju kćerku Lejlu. Otkako se udala za Amira, osjećam da je gubim – više nije ona vesela, samostalna djevojka koju sam odgajala. Najbolnije je bilo kada je odbila doći na moj rođendan jer joj je muž rekao da ostane kod kuće.
Zovem se Ivana Kovačević. Ovo je priča o godinama u kojima je moj muž očekivao da budem samo majka i domaćica, dok je u meni gorjela želja za osobnim ostvarenjem. Moja potraga za slobodom, ljubavlju i identitetom uzdrmala je moju obitelj, ali mi je dala snagu da se ponovno rodim.
