Nakon tri godine života pod istim krovom sa sinom Emirom i snahom Aidom, napetost je doslovno eksplodirala. Granice su nestale, moj dom je postao polje borbe, a očajnički glas u meni nije mi dao mira. Sad, kad u tišini koračam po stanu, pitam se: jesam li napravila ono što se moralo ili sam zauvijek uništila našu obitelj?
Kada je svekrva uselila nakon nesreće, imala sam osjećaj da joj pomažemo iz najiskrenijih porodičnih pobuda. Ubrzo sam shvatila da sam izgubila kontrolu nad vlastitim domom, a među zidovima kojima smo gradili porodične uspomene osjetila sam hladnoću neizrečenih riječi i podignutih tonova. U toj borbi za granice i očuvanje naše male sreće, zapitala sam se gdje završava porodična dužnost, a počinje pravo na vlastiti mir.
Odrasla sam u Sarajevu, uvijek u sjeni svog brata Zlatka, dok su roditelji otvoreno pokazivali da je on njihovo zlatno dijete. Godinama sam se borila s osjećajem nevidljivosti i nepravde, a sada, kada je majka bolesna, svi očekuju da ja preuzmem brigu o njoj. Ovo je priča o obiteljskim ranama koje nikada ne zarastaju i pitanjima koja nas prate cijeli život.
Moje ime je Ivana i osjećam se kao gost u vlastitom domu otkako sam se udala za Dinu, čovjeka kojeg volim, ali koji je uvijek na raspolaganju svom sinu iz prvog braka. Svaki dan borim se s osjećajem odbačenosti i pitanjem gdje je moje mjesto u ovoj novoj, zakrpanoj porodici. Tražim odgovore i podršku jer više ne znam kako dalje.
Jedne večeri, dok sjedim za stolom i gledam svoju ženu Lejlu kako se smije s djecom, shvaćam koliko sam se promijenio – i fizički i psihički. Nekada sam bio taj koji je nju kritizirao zbog kilaže, a sada sam ja taj koji izbjegava ogledalo i osjeća sram. Ovo je priča o tome kako su se naši životi preokrenuli, o boli, ponosu i traženju oprosta.