Moje ime je Marija i godinama sam živjela u sjeni vlastitih snova, zarobljena u vezi s Damirom koji nije znao što znači odgovornost. Svaki dan sam se borila s umorom, osjećajem manje vrijednosti i pritiskom okoline, sve dok nisam skupila hrabrost da promijenim svoj život. Ovo je priča o mojoj borbi, slomljenim očekivanjima i putu prema slobodi.
Moje ime je Mirela. Bila sam okružena ljubavlju i podrškom, dok se nije razboljela moja kćer Lejla. Tada su svi koje sam voljela počeli okretati leđa, a ja sam ostala sama s borbom za njeno zdravlje i svoje dostojanstvo.
Odrasla sam u Sarajevu, uvijek u sjeni svog brata Zlatka, dok su roditelji otvoreno pokazivali da je on njihovo zlatno dijete. Godinama sam se borila s osjećajem nevidljivosti i nepravde, a sada, kada je majka bolesna, svi očekuju da ja preuzmem brigu o njoj. Ovo je priča o obiteljskim ranama koje nikada ne zarastaju i pitanjima koja nas prate cijeli život.
Moja kćerka Ema želi se vratiti kući sa svojom porodicom, ali ne mogu više podnijeti njenog muža, Darija. Volim Emu i unučicu Saru, ali Darijeva prisutnost u mom domu mi je postala nepodnošljiva. Pitanje koje me razdire: imam li pravo postaviti granice, čak i ako to znači razdvajanje njihove porodice?
Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Sve je počelo iznenadnim dolaskom moje majke, žene koja je uvijek unosila nemir u moj brak s Ivanom. Očekivala sam još jednu svađu, ali ta večer pretvorila se u bolnu, ali iscjeljujuću ispovijest. Tek tada sam shvatila koliko su oprost i iskrenost važni za ljubav i vlastiti mir.
Moj brak s Damirom bio je na rubu zbog njegove opsesivne vezanosti za majku. Svaki dan sam se osjećala sve usamljenije, dok je on uvijek bio ‘kod mame’, a ja sam se pitala gdje sam ja u toj priči. Kad sam napokon postavila ultimatum, naš svijet se zauvijek promijenio.
Moj sin Emir, jedino dijete, otišao je u Njemačku i sve više se udaljava od mene. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, ponosa i boli, pitajući se gdje sam pogriješila kao majka. Ova priča je moj pokušaj da shvatim sebe, njega i našu novu stvarnost.
Moja priča počinje onog trenutka kada me je muž, u naletu bijesa, izbacio iz stana, optužujući me da sam kriva što nam je sin bolestan. Ostala sam bez doma, bez djeteta, bez prava na glas, dok su me svi oko mene osuđivali i ignorirali. Ali nisam odustala – borila sam se za svoje dijete i za pravo da budem majka, čak i kada su mi svi okrenuli leđa.
Moje ime je Ivana i odrasla sam u malom slavonskom selu, gdje se obiteljske tajne skrivaju iza zatvorenih vrata. Godinama sam trpjela nasilje svog brata, dok su roditelji okretali glavu, vjerujući da je njegova budućnost važnija od mog bola. Tek kad je učiteljica iz škole primijetila modrice i pružila mi ruku, shvatila sam da imam pravo na istinu i sigurnost, ali i da oprost nije jednostavan.
Moja priča počinje u trenutku kada sam shvatila da sam u vlastitoj kući postala gost, a u vlastitom braku – višak. Svekrva i muž su me gurnuli na samu ivicu, ali upravo tada sam pronašla snagu da se izborim za sebe. Ovo je priča o izdaji, porodičnim konfliktima i o tome kako sam naučila da volim i poštujem sebe.
Zovem se Sandra i vodim vas kroz najteži period svog života: trudnoću koju je zasjenila stalna prisutnost i uplitanje moje svekrve. U našem stanu u Sarajevu, gdje sam žudjela za mirom, suočila sam se s porodičnim tenzijama, nesigurnošću i borbom za vlastiti glas. Ovo je priča o postavljanju granica, ljubavi i traženju ravnoteže između porodice i sebe.
