Zovem se Marina i nikada neću zaboraviti onaj trenutak kad sam shvatila da kasnim. Taj mali detalj pokrenuo je lavinu tajni i laži u mojoj porodici, natjeravši me da se suočim s istinama koje sam godinama gurala pod tepih. Između suza, vike i teških odluka, naučila sam da ponekad moraš izgubiti sve da bi pronašao sebe.
Moje ime je Ivana i cijeli moj svijet se srušio onog dana kad sam čula riječi svoje svekrve: ‘Imam samo jedno unuče!’ Moj sin iz prvog braka, Filip, nikada nije bio prihvaćen kao dio nove porodice. Ovo je priča o borbi između ljubavi prema djetetu i želje za pripadanjem, o boli, izdaji i snazi majčinstva.
Moja priča počinje onog dana kad sam spakirala kofere i napustila roditeljsku kuću, ostavljajući iza sebe bolesnog brata i majku koja mi to nikad nije oprostila. Svaki dan me proganja osjećaj krivnje i pitanje jesam li izdala svoju obitelj zbog vlastitih snova. U ovoj ispovijesti pokušavam pronaći smisao između vlastite slobode i odgovornosti prema onima koje volim.
Moj život se preokrenuo kad je moj muž Emir iznenada preminuo. Ostala sam sama s troje male djece i majkom koja je odbijala da mi pruži ruku pomoći. Ovo je priča o borbi, razočarenju i snazi koju sam pronašla u sebi kad su svi drugi okrenuli leđa.
Nakon smrti bake Marije, našu je obitelj pogodila tišina i tuga. Nisam mogao vjerovati kad je djed Ivan, sa svojih 72 godine, odlučio započeti novu vezu sa susjedom Ankom. Ta odluka izazvala je buru emocija, ali nas je na kraju naučila što znači oprostiti i ponovno voljeti.
Odrasla sam u luksuzu, ali sam bila nevidljiva u vlastitoj kući. Moji roditelji su imali sve osim vremena i ljubavi za mene. Ovo je priča o mojoj borbi za vlastiti glas i mjesto pod suncem, daleko od sjaja koji guši.
Moj otac, kojeg nisam vidjela dvadeset godina, iznenada se pojavio na mom pragu i tražio da živi sa mnom. Suočila sam se s vlastitim bolnim uspomenama, majčinom ljutnjom i osjećajem dužnosti prema čovjeku koji me napustio. Ovo je priča o mom pokušaju da pronađem sebe između prošlih rana i sadašnjih očekivanja.
Ovo je priča o meni, Mariji, majci koja je izgubila bliskost sa sinom zbog njegove supruge. Kroz bolne razgovore, tišinu i neizgovorene riječi, pokušavam pronaći smisao u odnosima koji su se promijenili. Pitanje koje me proganja: gdje smo pogriješili i ima li nade za ponovno zbližavanje?
Ja sam Irena Jurić i jednog jutra, dok sam izlazila iz svoje zgrade u Sarajevu, osjetila sam težinu pogleda susjeda i vlastite usamljenosti. Moj muž je otišao, kćerka me jedva prepoznaje, a glasine u haustoru ne prestaju. Ovo je priča o mojoj borbi za sreću, hrabrosti da se promijenim i pitanju: jesu li promjene zaista moguće ili su samo privid?
Nakon razvoda od supruge Nore, osjećam kako mi se kćeri Emma i Ela sve više udaljavaju. Iako sam ih uvijek volio i bio prisutan otac, sada se osjećam kao stranac u njihovim životima. Ova priča je moj pokušaj da shvatim gdje sam pogriješio i postoji li još uvijek nada za naš odnos.
Tri mjeseca nisam progovorila ni riječ s majkom. Blokirala sam je svugdje, ali joj i dalje plaćam stanarinu i šaljem hranu. Moj muž Adnan me nagovara da joj se javim, ali ne znam mogu li to opet proživjeti.
Moje ime je Sanja i još uvijek pamtim noć kad mi je Ivan, moj muž, rekao da ne može napustiti svoju majku. U toj jednoj rečenici srušio se moj svijet, a ja sam ostala između ljubavi prema njemu i osjećaja da nikad neću biti na prvom mjestu. Ovo je priča o borbi za vlastiti glas, o boli, ali i o traženju harmonije u obitelji gdje su granice često zamagljene.
