Nikada nisam mislila da će vijest o trećoj trudnoći razoriti moj brak. Godinama smo Emir i ja gradili život, odgajali dvoje djece, a onda je jedna vijest sve promijenila. Ovo je moja priča o tome kako sam iz sna o velikoj porodici završila sama, boreći se za sebe i svoju djecu.
Nakon mnogo godina samoće, pronašla sam ljubav u zrelim godinama i odlučila sam se vratiti kući s novim partnerom. Moj sin, kojeg sam odgajala sama, nije mogao prihvatiti moju sreću i naš odnos je postao napetiji nego ikad. Ova priča govori o boli, nesigurnosti i pitanjima koja si postavljamo kad nas najbliži ne podrže.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila sinu Filipu, pokušavajući mu pružiti sve ono što meni nije bilo dano. No, kad sam mu jednog jutra donijela svježe kuhanu hranu, dočekala me hladnoća i nezahvalnost, a iza svega sam osjetila ruku njegove supruge. Ova priča je o boli, ljubavi i pitanjima koja ostaju kad roditeljstvo postane teret umjesto radosti.
Moje ime je Ljiljana i cijeli život sam posvetila svojoj djeci. Nakon razvoda, sama sam ih podizala, žrtvujući sve za njihovu sreću. Danas, kad sam im dala sve što imam, osjećam se odbačeno od vlastite porodice, a srce mi puca zbog hladnoće koju osjećam od snahe i sina.
U pedesetoj godini, muž me napustio zbog druge žene, ostavljajući me da se suočim s prazninom i osudom okoline. Kroz bol, obiteljske sukobe i vlastite strahove, polako sam otkrivala snagu za novi početak. Ovo je moja priča o izdaji, samoći i hrabrosti da ponovno pronađem sebe.
U ovoj priči vodim vas kroz svoje iskustvo života u Zagrebu, gdje sam, nakon razvoda, ostala sama sa svojim mislima i strahovima. Kroz svakodnevne borbe, susrete s obitelji i prijateljima, te neočekivane trenutke introspekcije, preispitujem što zaista znači biti slobodna, a što znači biti usamljena. Ova priča je moj pokušaj da pronađem smisao u tišini koja me okružuje.
Nakon očeve smrti, odlučio sam dovesti mamu Ankicu da živi sa mnom i mojom porodicom. Nisam mogao ni zamisliti koliko će ta odluka promijeniti naše živote, otvoriti stare rane i izazvati sukobe među nama. Kroz borbu s vlastitim osjećajima, žrtvama i porodičnim nesuglasicama, naučio sam što znači istinska snaga i oprost.
Oduvijek sam bila ona koja smiruje tenzije u obitelji, ali nitko nije primijetio koliko me to iscrpljuje. Kroz svakodnevne konflikte i neprestano ugađanje drugima, polako sam gubila sebe. Tek kad sam dotaknula dno, shvatila sam da i ja imam pravo na slabost i vlastite potrebe.
Zovem se Lidia i pišem o danu kada mi je ćerka, Milica, rekla da napustim naš dom. Tog dana su isplivale na površinu sve naše porodične tajne, razočaranja i neizgovorene riječi, a ja sam prvi put u životu osjetila što znači biti stranac u vlastitoj kući. Ovo je priča o gubitku, nerazumijevanju i borbi za oproštaj.
