Od prvog dana u kući muža osjećala sam se kao uljez, a svaka riječ svekrve bila je poput oštrog noža. Moja vlastita obitelj nikada mi nije pružila toplinu ni sigurnost, pa sam, kad sam morala birati između njih i nove obitelji, morala pobijediti vlastite strahove. Danas znam da obitelj nije samo krv, već i izbor i ljubav koju dajemo jedni drugima.
Ovo je priča o meni, Mariji, i mom teškom odnosu sa snahom, Nerminom. Kroz godine nesporazuma i ponosa, naučila sam koliko je teško, ali i oslobađajuće, iskreno se ispričati. Uz pomoć molitve i vjere, pronašla sam snagu da srušim zidove koje sam sama izgradila.
Moje ime je Amira i majka sam dvojice sinova, Harisa i Emira. Jednog običnog popodneva, obična odluka promijenila mi je život iz temelja. Ovo je moja ispovijest o krivnji, strahu i snazi majčinske ljubavi u svijetu gdje djeca nisu uvijek sigurna.
Pet godina nakon što je moj sin Ivan napustio svoju ženu Lejlu zbog druge žene, još uvijek ne mogu pronaći mir. Njegova izdaja dok su njihova djeca bila mala uništila je našu porodicu i ostavila me rastrganu između ljubavi prema sinu i suosjećanja prema snahi. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje i pitanjem jesam li loša majka jer ne mogu prihvatiti njegovu novu partnericu i oprostiti mu ono što je učinio.
U trenutku kada sam zatvorila vrata iza sebe, znala sam da više nema povratka. Ova priča prati moju borbu s osjećajem krivnje, strahom od nepoznatog i traženjem vlastite vrijednosti nakon godina života u sjeni muža i njegove majke. Kroz suze, sumnje i male pobjede, pokušavam pronaći mir i odgovor na pitanje: što znači biti slobodna žena u današnjoj Hrvatskoj ili Bosni?
Zovem se Vesna, imam 64 godine i živim u Sarajevu. Dopustila sam sinu Adnanu i snahi Marini da usele u moj stan, vjerujući da činim ispravnu stvar za svoju porodicu. Nisam ni slutila da će ta odluka pokrenuti lavinu sukoba, osjećaja izdaje i duboke samoće koja me još uvijek proganja.
Nikad nisam mislila da će mi dolazak obitelji biti ovako težak. Svaki put kad dođu, osjećam se kao da sam sluga u vlastitoj kući, a najviše me iscrpljuje moj nećak Dino. Ova priča je moj vapaj i pitanje: gdje je nestala zahvalnost i poštovanje među najbližima?
Zovem se Ljiljana i nakon četrdeset godina braka, skupila sam hrabrost da izbacim muža iz kuće. Svi su me osudili, a ja sam prvi put u životu odlučila slušati sebe. Ovo je priča o tome kako je moj san o slobodi postao porodična sramota.
Zovem se Sabina i nakon što mi je muž poginuo u nesreći, ostala sam sama s troje djece. Moja majka, iako živi blizu i ima vremena, odbija mi pomoći oko čuvanja djece, a ja moram raditi da bih nas prehranila. Svakodnevno se borim s osjećajem krivnje, iscrpljenošću i očajem, pokušavajući biti i otac i majka svojoj djeci.
Ja sam Jovana. Godinama sam gradila svoj dom, vjerovala u porodicu i ljubav, sve dok jedna rečenica moje svekrve nije srušila sve što sam mislila da znam o sebi i drugima. Ovo je priča o borbi za dostojanstvo, istinu i mjesto pod suncem za mene i moju djecu.
Moj svijet se raspao kad mi je sin Amar rekao da želi živjeti s ocem i da me više ne voli. Kroz suze i osjećaj krivnje, preispitujem svaki svoj korak i pokušavam pronaći način da ponovno izgradim odnos sa svojim djetetom. Ovo je priča o razvodu, majčinskoj ljubavi i borbi za dječje srce u Sarajevu.
Sve je počelo kad sam iscrpljena, na rubu snaga, rekla gospođi Mariji da više ne mogu biti njezina djevojka za sve. Godinama sam joj pomagala jer njezina kćerka iz Zagreba rijetko dolazi. Ovo je priča o postavljanju granica, osjećaju krivnje i tihoj borbi svake žene koja pokušava biti dobra susjeda, kćerka i majka u isto vrijeme.
