Zovem se Lucija i nikada nisam mislila da će mi vlastiti otac postati najveći teret u životu. Dok sama odgajam sina na porodiljnom, otac mi umjesto podrške svakodnevno uzima novac i mir, a ja se borim između šutnje i potrebe da zaštitim sebe i dijete. Ovo je priča o granicama ljubavi, obiteljskim okovima i hrabrosti da kažem – dosta je.
Moje ime je Ivana i nikada nisam mislila da će jedna odluka oko brige za dijete dovesti do toga da se cijela obitelj okrene jedni protiv drugih. Sve je počelo kad sam se vratila na posao nakon porodiljnog, a svekrva je ponudila pomoć koju nismo mogli odbiti. No, njezina ponuda imala je cijenu koju nitko nije mogao predvidjeti.
Sve je počelo jednim običnim nedjeljnim ručkom, kad su moj muž i svekrva odlučili da bih ja trebala čuvati njegovu nećakinju jer sam „ionako na porodiljnom”. Odbila sam, jer već imam dvoje male djece i nisam mogla preuzeti još jednu odgovornost. Sada me svi gledaju kao sebičnu, a ja se pitam gdje je granica između pomoći i iskorištavanja.
Mislio sam da je Lejla lijena dok je bila na porodiljnom, pa sam je nagovorio da se vrati na posao. Ostao sam sam s našim sinom, uvjeren da ću sve lako izdržati, ali ubrzo sam shvatio koliko sam bio u zabludi. Sada se borim s osjećajem krivnje, umora i pitanjem jesam li uništio naš brak.
Moje ime je Ivana i ovo je priča o mojoj borbi s majčinstvom, nerazumijevanjem supruga i vlastitim granicama. Svakodnevno sam se suočavala s njegovim predbacivanjima da ništa ne radim, dok sam se borila s iscrpljenošću, usamljenošću i osjećajem krivnje. Ovo je moj vapaj za razumijevanjem i podrškom, ali i pitanje: gdje smo to pogriješili kao društvo?
Usred porodiljnog dopusta, suočavam se s nametljivom svekrvom čije prisustvo i komentari unose nemir u naš dom. Dok pokušavam pronaći ravnotežu između vlastite privatnosti i obiteljskih očekivanja, napetosti rastu, a osjećaj nemoći postaje svakodnevnica. U toj borbi za mir, pitam se gdje završava obiteljska ljubav, a počinje pravo na osobni prostor.
