Zovem se Magda i nikada neću zaboraviti večer kada su me dvojica policajaca zaustavila bez razloga na ulici u Zagrebu. Sve što sam mislila da znam o svojim pravima, odjednom je postalo i oružje i teret. Ovo je priča o dostojanstvu, strahu i hrabrosti da ne šutim.
Nikada neću zaboraviti onaj ponedjeljak kad sam, s krpom u ruci i glavom pognutom, prvi put zakoračila u ured poznate zagrebačke marketinške agencije. Tri dana slušala sam podrugljive komentare, gledala prevrnute oči i osjećala kako me ljudi tretiraju kao da sam nevidljiva, a zapravo sam upijala svaku riječ, svaki pogled, svaku tajnu. Petak je donio preokret – ušla sam u istu zgradu, ali ovaj put u odijelu, s novim titulom i moći da odlučujem o sudbinama onih koji su me ismijavali.
Moje ime je Ivana i još uvijek se sjećam trenutka kad je sve puklo – kad sam shvatila da dom nije samo mjesto, nego i ljudi koje voliš, a koji te mogu najviše povrijediti. Moj brak s Antom bio je ispunjen ljubavlju, ali i sjenama prošlosti koje su se nadvile nad nas čim smo zakoračili u stan koji je trebao biti naš novi početak. Borba s njegovom majkom Ružicom, optužbe, sudovi i gubitak povjerenja u ljude, sve to me natjeralo da se zapitam: gdje prestaje ljubav, a počinje borba za pravdu?
Dan kada sam potpisala papire za razvod bio je najteži trenutak u mom životu. Ostala sam bez doma, bez sina, bez ičega, ali nisam znala da će jedan telefonski poziv preokrenuti cijelu moju sudbinu. Ovo je priča o mom padu, snazi i borbi za pravdu.
Odrasla sam u kući punoj uspomena, vjerujući da će uvijek biti moj zaklon. Nakon smrti roditelja, brat je naslijedio kuću i obećao mi da mogu ostati, ali sada traži da plaćam najamninu kao strancu. Osjećam se izdano i pitam se gdje je nestala obiteljska ljubav.
Jedne večeri, dok sam bio na vojnoj dužnosti, moja majka, 78-godišnja udovica, doživjela je nasilje u lokalnom kafiću u Zagrebu. Ova priča je moj pokušaj da shvatim kako živjeti s osjećajem nemoći i krivnje što nisam bio uz nju kad joj je najviše trebalo. Kroz obiteljske sukobe, nepravdu i svakodnevne borbe, tražim odgovore na pitanje: što čovjek može učiniti kad nepravda pogodi njegov dom?
Sve je počelo jednim pozivom iz škole – moj sin, Ivan, srušio se na satu. Taj trenutak promijenio je naš život i natjerao me da se suočim s ravnodušnošću sustava koji bi trebao štititi našu djecu. Ovo je moja priča o borbi, nemoći i nadi.
Moja priča počinje onog trenutka kada me je muž, u naletu bijesa, izbacio iz stana, optužujući me da sam kriva što nam je sin bolestan. Ostala sam bez doma, bez djeteta, bez prava na glas, dok su me svi oko mene osuđivali i ignorirali. Ali nisam odustala – borila sam se za svoje dijete i za pravo da budem majka, čak i kada su mi svi okrenuli leđa.
Pet godina nakon što smo posudili veliki novac muževljevim roditeljima, moj muž želi zaboraviti dug, ali moja majka me tjera da ih podsjetimo. Svaka večera postaje poprište neizgovorenih riječi, a ja se lomim između lojalnosti prema mužu i osjećaja pravde prema svojoj porodici. Ovo je moja priča o pokušaju da pronađem izlaz iz začaranog kruga šutnje, zamjeranja i ljubavi.
U trenutku kad je život mog sina bio u pitanju, suočila sam se s okrutnošću i ravnodušnošću zdravstvenog sustava. Te noći sam shvatila koliko vrijedi novac, a koliko čovjek, i odlučila sam se boriti za dostojanstvo svoje obitelji i svih onih koji nemaju glas. Ova priča je moj vapaj, ali i poziv na promjenu.
Pet godina nakon što smo posudili novac muževim roditeljima, naš brak i odnosi u obitelji su na rubu pucanja. Suprug želi oprostiti dug, ali moja majka ne može prijeći preko osjećaja nepravde i gubitka. Svakodnevno se borim s pitanjem što je važnije: mir u obitelji ili osjećaj pravde.
Moje ime je Sanja i moj život se raspao onog dana kad me muž ostavio s našim sinom. Godinama kasnije, kad je kuća njegovih roditelja postala predmet spora, stari sukobi su se vratili, a ja sam morala odlučiti hoću li se boriti za sina ili odustati. Ovo je priča o boli, ponosu i borbi za ono što pripada mom djetetu.
