Moje ime je Emir i cijelo djetinjstvo sam bio meta zbog svog izgleda. Ova priča vodi vas kroz moje najteže dane u školi, kroz bol, ali i kroz neočekivanu dobrotu koju sam pronašao u ljudima koje nisam poznavao. Danas se pitam: što nas tjera da sudimo jedni druge po površini i gdje bismo bili da nije bilo onih koji su vjerovali u mene?
Jednog jutra moj život se preokrenuo kad sam rodila blizance različite boje kože, Lejlu i Tarika. Suočila sam se s nepovjerenjem muža, ogovaranjem sela i vlastitim sumnjama, boreći se da zaštitim svoju djecu i sačuvam porodicu. Ovo je priča o borbi protiv predrasuda i o tome koliko je teško ostati vjeran sebi kad te svi gledaju kao stranca.
Moje ime je Ljiljana i s 57 godina odlučila sam ponovno pronaći sreću u ljubavi, ali moja kćer Ivana misli da me moj novi partner Ismet iskorištava. Suočena sam s teškim izborom između vlastite sreće i povjerenja u obitelj. Ova priča je moj vapaj za razumijevanjem i savjetom.
Ja sam Sanja iz Zagreba, majka desetogodišnjeg Ivana. Jednog dana moj sin dolazi kući uplakan, s neuredno odrezanom kosom, jer mu je učiteljica, uz podršku razrednog nasilnika, bez dopuštenja odrezala šiške. Ova priča je moj put kroz šutnju škole, predrasude okoline i vlastite strahove, dok pokušavam vratiti dostojanstvo svom djetetu i svim poniženim mališanima.
Dvadeset godina sam svako jutro posluživala kavu gospodinu Kovačeviću u našem malom kafiću u Sarajevu, a da nikada nisam znala ništa o njegovom životu. Kada je iznenada prestao dolaziti, otkrila sam istinu koja mi je zauvijek promijenila pogled na ljude i samu sebe. Ovo je priča o usamljenosti, predrasudama i svemu što ostaje neizrečeno između redova svakodnevice.
Moja najbolja prijateljica Lejla ima zlatne ruke u kuhinji, ali ljudi je često sude zbog njene težine. Kroz našu svakodnevicu u Sarajevu, suočavamo se s predrasudama, porodičnim pritiscima i pitanjem šta znači prava ljepota. Ovo je priča o borbi za prihvaćanje, ljubavi i hrabrosti da budemo ono što jesmo.
Moje ime je Ljubica i postala sam majka sa 68 godina, unatoč svemu što su mi govorili. Ova priča vodi vas kroz godine tuge, obiteljskih nesuglasica i nade koja nikad nije umrla. Suočila sam se s predrasudama, ali i pronašla snagu u sebi i ljubavi prema svom djetetu.
Zovem se Zorana. Odrasla sam gledajući majku kako se bori za mog brata, koji je od rođenja vezan za invalidska kolica. Kad sam, iz očaja, pokucala na vrata našeg imućnog susjeda, dogodilo se nešto što je zauvijek promijenilo našu sudbinu i moje povjerenje u ljude.
Ja sam Lejla, majka dječaka Tarika, koji je rođen s velikim madežom na licu. Suočila sam se s predrasudama i osudama okoline u Sarajevu, ali odlučila sam da svom sinu pokažem da je savršen baš takav kakav jest. Moja odluka da i sama istetoviram isti madež na svoje lice promijenila je naš život i potaknula ljude oko nas na razmišljanje.
Od prvog trenutka kad sam zakoračila u Darijevu kuću, osjetila sam hladnoću i distancu njegove porodice. Bez obzira na moje pokušaje da se uklopim, njihovi pogledi i tišina uvijek su me podsjećali da nisam ‘njihova’. Ovo je priča o mojoj borbi za ljubav, samopoštovanje i protiv društvenih predrasuda koje još uvijek razdiru naše porodice.
Od prvog susreta s Markovom porodicom osjećala sam se kao uljez. Borila sam se protiv predrasuda, pokušavajući dokazati da ljubav vrijedi više od porijekla i novca. Ovo je moja priča o boli, nadi i pitanjima koja još uvijek odzvanjaju u meni.
Subotnje jutro u Konzumu pretvorilo se u moju najgoru noćnu moru kad sam, kao starija gospođa, doživjela poniženje zbog nesporazuma na blagajni. Osjećala sam se bespomoćno dok su me svi gledali, a policija i hitna su stigli prije nego što sam uspjela objasniti što se dogodilo. Ova priča govori o dostojanstvu, predrasudama i borbi za poštovanje u društvu koje često zaboravlja na svoje starije.