Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam zatekla kćerku Lejlu kako se grči od bolova, a na štednjaku kuha supa za svog muža. Tog dana sam shvatila koliko je duboko zarobljena u braku u kojem se njezine potrebe ne vide. Dok smo jurile prema bolnici, molila me da nastavim brinuti o njenom mužu, a ja sam se pitala gdje smo kao društvo pogriješili.