Nikada neću zaboraviti trenutak kad sam prvi put čula da moj sin želi otkupiti našu staru parcelu. Ta vijest me pogodila kao grom iz vedra neba, jer sam znala da će to probuditi stare rane u našoj obitelji. Sve što smo pokušali zaboraviti, ponovno je isplivalo na površinu, a ja sam se našla rastrgana između prošlosti i sadašnjosti.
Moje djetinjstvo obilježila je mala parcela u srcu Bosne, mjesto gdje su se smijali moji roditelji i gdje sam prvi put naučila što znači pripadati. Godinama kasnije, nakon što smo zbog očevog posla morali prodati zemlju i preseliti se u Zagreb, moj sin Filip, ne znajući sve stare rane, pokušao je otkupiti tu istu zemlju i time ponovno rasplamsao stare obiteljske sukobe. Sada, dok gledam kako se povijest ponavlja, pitam se jesmo li ikada zaista napustili taj komad zemlje ili je on zauvijek ostao u nama.