Moje ime je Ivan Marić i priča počinje baš u trenutku kad sam, podignutog glasa i natečenih očiju, stajao nasuprot mami u našoj maloj sarajevskoj kuhinji. Problem nije bio samo u sitnim nesuglasicama, nego u godinama nakupljenih osjećaja, tuge i neizrečenih riječi zbog bake Anđe, koja je u drugoj sobi slušala tiho s radija sevdalinke. Razapet između karijere, nedostatka vremena i obiteljskih potreba, naučio sam, na teži način, što sve riskiramo kad zaboravimo svoje korijene.