Jednog jutra sam, slomljena i izgubljena, ostavila muža i djecu kod svekrve u Sarajevu i otišla u Kaliforniju. U ovom pismu iz daljine, suočavam se s vlastitim osjećajem krivnje, ali i neizdrživom potrebom da pronađem sebe. Moja priča je poziv svim ženama koje su se ikada osjećale zarobljeno između očekivanja drugih i vlastitih snova.
Moje ime je Ana i moj svijet se srušio kad mi je muž, Petar, priznao da voli drugu ženu. Godinama sam šutjela, trpjela i nadala se da će se promijeniti, ali na kraju sam morala izabrati sebe. Danas se pitam: može li se žena ponovno naučiti voljeti nakon što joj je srce toliko puta bilo slomljeno?
Nakon što mi je muž iznenada preminuo, njegova djeca su me bez milosti izbacila iz kuće koju sam godinama zvala domom. Slomljena i sama, morala sam pronaći snagu za novi početak u malom slavonskom selu, gdje sam kroz bol, nepravdu i usamljenost otkrila pravu vrijednost zajedništva i nade. Ovo je priča o tome kako sam, unatoč svemu, ponovno pronašla sebe i vjeru u ljude.
Godinama sam bila poznata kao djevojka s najdužom kosom u Sarajevu, simbolom obiteljske tradicije i tvrdoglavosti. Ova priča vodi vas kroz trenutak kada sam, nakon trideset godina, odlučila odrezati kosu i suočiti se s vlastitim identitetom, obiteljskim pritiscima i očekivanjima društva. Moja odluka izazvala je buru emocija, ali i pitanje: tko sam ja bez onoga što me cijeli život definiralo?
U trenutku očaja, napustila sam svoj dom dok su muž i njegova majka bili odsutni. Sada se suočavam sa sopstvenim osećanjima, strahovima i pitanjima o tome kako dalje. Ovo je priča o hrabrosti, krivici i potrazi za sopstvenim mirom.
