U gluho doba noći, s dvoje djece za ruku, bježim iz stana koji je postao zatvor. Očajnički tražim pomoć kod najbolje prijateljice, ali njezin muž mi zatvara vrata pred nosom. Ostajem sama na stubištu, boreći se s vlastitim strahovima i pitanjem: ima li za nas još ikakve nade?
Od prvog trenutka kad smo krenuli tražiti stan, znala sam da neće biti lako. Suživot s mužem i njegovom majkom, Senkom, postao je svakodnevna borba za moj prostor i identitet. Pitanje je: koliko dugo mogu izdržati prije nego što izgubim samu sebe?
Imam četrdeset godina i još uvijek živim s majkom u Sarajevu. Ova priča je moj vapaj za slobodom, ispunjena tugom, krivnjom i nadom, dok pokušavam pronaći svoj put i osloboditi se majčine sjene. Svaka rečenica je borba između ljubavi i potrebe za vlastitim životom.
Zovem se Ivana, imam 36 godina i već jedanaest godina sam u braku s Damirom. Naizgled obična žena iz Zagreba, ali moj život se prelomio kad mi je muž postavio ultimatum: ili ću napustiti posao koji volim, ili će naš brak završiti. Ovo je priča o borbi između ljubavi, samostalnosti i očekivanja društva.
Moja priča počinje jedne večeri za stolom, kad je svekrva saznala da moj muž i ja želimo kupiti vlastiti stan. Od tog trenutka, njezina manipulacija i muževa odanost obitelji počeli su razarati naš brak. Ostala sam sama, ali sam kroz bol naučila što znači biti svoja i koliko je važno znati gdje prestaje krv, a počinje srce.
Moja priča počinje u trenutku kad sam shvatila da u tuđoj kući nikad neću biti svoja. Borila sam se za glas, za poštovanje, ali kad su odlučili uzeti kredit bez mene, shvatila sam da je vrijeme za odlazak. Ova odluka me slomila, ali i osnažila.
Od trenutka kada nam je mama poklonila bakinu kuću, moj brat Petar i ja osjećali smo se kao da smo dobili novi početak. Ali ubrzo je poklon postao teret, jer je mama počela kontrolirati svaki naš korak, prijeteći da će nas izbaciti čim joj nešto zasmeta. Naša odluka da promijenimo brave dovela je do eksplozije obiteljskih tenzija i pitanja što zapravo znači biti zahvalan.
Moj muž, Ivan, odlučio je otići kod svojih roditelja kad se razbolio, kako ne bi zarazio mene i našu djecu. Ostala sam sama s dvoje male djece, vjerujući da je to najbolje za sve nas. No, ono što je trebao biti samo privremeni odlazak, pretvorilo se u razotkrivanje tajni i izdaju koja mi je promijenila život.
Godinama sam živjela s mužem i njegovom majkom u malom stanu u Zagrebu, gdje su svakodnevne svađe i napetosti prijetile uništiti naš brak. Odluka da napustimo svekrvin stan bila je teška, ali nam je donijela dugo traženi mir i novu bliskost. Ovo je moja priča o borbi za vlastiti prostor, oprostu i snazi obitelji.
Jedne olujne noći, dok je moj muž Dario bio na službenom putu, njegova majka Ljubica me izbacila iz našeg stana. Ostala sam sama na stubištu, s koferom i slomljenim srcem, pitajući se gdje sam pogriješila. Ovo je priča o izdaji, obiteljskim sukobima i mojoj borbi da pronađem svoje mjesto pod suncem.
Vraćam se iz bolnice s novorođenom kćeri, ali umjesto toplog dočeka, dočekuje me hladnoća i nered. Suprug Dario je zbog posla sve odgađao, a ja se osjećam izgubljeno i prepušteno sama sebi. Kroz ovu priču dijelim kako sam preživjela prve dane majčinstva bez podrške i kako je to zauvijek promijenilo našu obitelj.
Jedna rečenica moje svekrve, Ankice, promijenila je cijeli moj život. Muževljeva šutnja i pritisak njegove porodice natjerali su me da se borim za svoj glas i svoje snove. Ovo je moja borba između bosansko-hrvatskih porodičnih tradicija, samostalnosti i sreće.
