Jednog sparnog ljetnog popodneva odlučujem prodati svoj stan i preseliti se u dom za starije, ali novac neću dati svojoj kćeri. Muči me grižnja savjesti, ali i osjećaj da je vrijeme da ona sama preuzme odgovornost za svoj život. Kroz obiteljske sukobe, stare rane i teške odluke, pitam se jesam li loša majka ili samo pravedna.
Te noći, dok je moja kćerka Lejla odlazila u porodilište, srce mi je bilo ispunjeno srećom i strepnjom. Ubrzo sam shvatila da se naš odnos mijenja, da više nisam centar njenog svijeta. Sada se pitam gdje završava majčina briga, a počinje djetetova samostalnost.
Moje ime je Ljiljana i prije tri godine moj sin Ivan i njegova supruga Mirela uselili su kod mene, obećavajući da će to biti samo privremeno. Godine su prolazile u napetosti, svađama i osjećaju da gubim vlastiti dom, dok sam se borila s osjećajem krivnje i pitanjem jesam li loša majka. Danas, nakon što sam ih izbacila iz kuće, pitam se jesam li im time napokon dala priliku da odrastu ili sam ih samo povrijedila.
